Nuncij Lingua predvodio proslavu Antunova u Čakovcu

Svečanim slavljem proslavljene su tri obljetnice. Naime, prošlo je 790. godina od preminuća sv. Antuna Padovanskog, a Župa sv. Antuna Padovanskog u Čakovcu ove godine slavi i 45 godina od prvoga pisanog spomena da Čakovec treba novu župu, koja danas broji oko 7 tisuća vjernika i ove godine ujedno obilježava i 20. obljetnicu župnoga Caritasa. Župljani su se za slavlje svojeg zaštitnika pripremali devetnicom.

Uz brojne župljane svečanosti su se odazvali i predstavnici civilnih vlasti, mnoge udruge, kulturno-umjetnička društva te su svi oni sudjelovali i u procesiji, u ophodu oko crkve, s kipom sv. Antuna Padovanskog kojeg su, pak, nosili pripadnici Zrinske garde.

Nakon ophoda, sve okupljene, ali i one koji su misno slavlje pratili uživo putem Varaždinske i Laudato televizije, pozdravio je župnik domaćin fra Tomislav Božiček. Pozdrav i dobrodošlicu uputio je mons. Lingui podsjetivši ga da je prije 28 godina prvi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giulio Einaudi posvetio kamen temeljac za župnu crkvu.

„A vi sada slavite svetu misu u ovoj velikoj crkvi punoj vjernika. Ovdje vidim veliku simboliku. Ova Župa, kao i cijelo Međimurje, bilo je povezano sa Svetom Stolicom. Vaša ekselencijo, Sveta Stolica je uvijek bila uz Međimurje i to je pokazala osobito u Drugom svjetskom ratu. Zahvaljujući zauzimanju Svete Stolice, Vatikan nije dopustio odcjepljenje Međimurja od Zagrebačke nadbiskupije. U Drugom svjetskom ratu crkvene granice u Međimurju se nisu mijenjale. Sveta Stolica nikako nije dozvolila da bi Međimurje u crkvenom pogledu potpalo pod Mađarsku. Za sve to se zauzimao bl. Alojzije Stepinac kojega smatram zaštitnikom i odvjetnikom Međimurja“, rekao je fra Tomislav. Dobrodošlicu je uputio i svim drugim prisutnim svećenicima i suslaviteljima, među kojima je bio i čakovečki gvardijan fra Josip Župan.

Mons. Lingua je u homiliji najprije istaknuo da je ostao zadivljen razlozima koje je župnik Božiček naveo, pozvavši ga da predvodi ovu svečanost. A razlog koji se čini možda najmanje važnim, 45 godina od prvog pisanog spomena da Čakovec treba novu župu, njega je zapravo najviše dirnuo. To je objasnio time što je upravo ta obljetnica glavni razlog što je on, ali i svi drugi, došao na proslavu.

„Da nije bilo nekoga tko je osjetio potrebu za novom župom i zatim poduzeo prve korake za njezinim osnivanjem, mi ne bismo danas bili ovdje na proslavi godišnjice Župe sv. Antuna Padovanskog jer župa ne bi postojala. U biti, ono što je napisano prije 45 godina prvo je sjeme bačeno u zemlju, štoviše, sjeme koje još nije niti bilo dotaklo zemlju, jer je još uvijek bilo u ladici ili, bolje, tek u glavi onih koji su uvidjeli potrebu da se ovdje osnuje župa“, poručio je mons. Lingua.

Rekao je da to razmišljanje odmah upućuje i na izvještaj iz Evanđelja koji je bio naviješten, a koji podsjeća da je kraljevstvo Božje poput sjemena bačenog u zemlju.

„Sve što se rađa i razvija u početku je tek sjeme, koje, prije nego će biti bačeno u zemlju, nije ništa drugo nego misao u umu onoga koji to planira, a u konačnici, misao u Božjem naumu… Sve je nastalo jer je Bog rekao, jer je progovorio. Riječ je posijano sjeme, ali prije nego što je posijano već je postojalo kao zamisao u Božjem umu. Isto vrijedi i za Crkvu i za svako djelo u njoj: župe, vjerske zajednice, udruge, molitvene zajednice, Caritas. Sve je u početku u Božjoj zamisli koji traži plodno i prikladno tlo kako bi posijao svoje sjeme… Sjetimo se, dakle, da nadahnuće koje je nekoga prije 45 godina potaknulo da uzme olovku i papir i napiše biskupu da u Čakovcu postoji potreba za još jednom župom, nije drugo doli sjeme koje dolazi odozgo. To ne dolazi po nama, nego od Boga. To nikada ne smijemo zaboraviti. Mi smo samo oruđe u Božjim rukama“, poručio je u svojoj homiliji mons. Lingua.

U nastavku je podsjetio na točku 28 Apostolske pobudnice „Evangelii Gaudium“ – „Radost Evanđelja“ u kojoj papa Franjo jasno ocrtava profil župe, odlike župnika, glavne značajke župe, a progovorio je i o župnom Caritasu.

„Caritas ne smije nikoga isključiti, čak ni one koji zbog druge vjere ili nekih drugih razloga ne mogu pristupiti sakramentima. Nitko nije isključen iz Božje ljubavi, Isus je umro za sve. Također, nitko nije izvan Gospinog majčinskog plašta pa, prema tome, ni izvan Crkve. To je glavna zadaća Caritasa: učiniti da svi osjete majčinstvo Crkve“, naglasio je mons. Lingua.

Izrekao je i osobno iskustvo s jednom raznolikom siromašnom zajednicom kad je radio u Apostolskoj nuncijaturi u Obali Bjelokosti. Ovo svjedočanstvo trebalo je posvijestiti kako mali čin ljubavi može donijeti obilne plodove. Stoga je svima na kraju homilije poželio da budu svjedoci Božje ljubavi „kako bi svi vaši sugrađani, vidjevši kako se vi, župljani Župe sv. Antuna Padovanskog u Čakovcu, međusobno ljubite i slažete, dobili poticaj i snagu da obnove i prodube svoju vjeru.“

Na kraju slavlja uslijedile su riječi zahvale. Gradonačelnica grada Čakovca Ljerka Cividini još jednom je podsjetila na obljetnice te je istaknula da su Čakovčanci uvijek veliku pažnju davali vjeri i molitvi. „Zbog toga Vam još jednom zahvaljujem u ime svih građana i građanki grada Čakovca. Molim Vas da se molite s nama i za nas da budemo promicatelji i milosrđa, i praštanja, i da učvrstimo svoju vjeru za koju vjerujem da će uvijek biti prisutna u našem gradu“, rekla je Cividini.

Župan Međimurske županije Matija Posavec također je nunciju Lingui izrazio veliko poštovanje i zahvalu, istaknuvši da je Međimurje „županija velikih kršćanskih i ljudskih vrijednosti“ te da Međimurci štuju brojne svece, a uz već spomenute, sv. Antuna i sv. Nikolu biskupa, podsjetio je i na značaj sv. Roka te osobiti ponos što je, kako je rekao, „jedan od najznačajnijih kršćanskih svetaca rođen u Stridonu koji je ovdje u Međimurju – Stridon to je Štrigova.“ Župan Posavec uručio je nunciju Lingui prijepis bule pape Nikole V. iz 1447. godine gdje je možda Stridon – Štrigova – prvo mjesto u svijetu koje je bulom jednog pape definirano kao mjesto rođenja sv. Jeronima.

Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat, također se obratio nunciju Lingui. Zahvalio je Crkvi, svim crkvenim dužnosnicima, kako je rekao, „na održavanju vjere koja nam je toliko nužna i potrebita“.

Riječi zahvale na kraju je uputio i župnik Božiček svima onima koji su sudjelovali te na bilo koji način doprinijeli slavlju.

Prije samog završnog blagoslova zahvalio je i mons. Lingua na „slavlju koje sam tako lijepo i srdačno doživio. Posebno zahvaljujem, odnosno pozdravljam, u ime Svetog Oca pape Franje koji mi uvijek kaže da pozdravim i zahvalim svima onima koji se mole za njega. I molim vas da se i dalje molite za njega, za našega Papu, da bi i dalje imao mudrosti i jakosti voditi našu Crkvu“, zaključio je nuncij Lingua.