Obilježena 25. obljetnica smrti sestre Mariangele Žigrić, SCSC

Dan uoči obljetnice upriličen je posjet ostavštini sestre Mariangele za najmlađe članove samostanske zajednice, za kandidatice i postulantice, uz koje je bila i njihova odgojiteljica s. Doroteja Krešić.

Kroz izložbeni prostor i Osobni arhiv s. Mariangele provela ih je s. Marija Stela Filipović, organizatorica izložbe i voditeljica Arhiva. Navečer je u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova bilo klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, ispunjeno molitvama i pjesmama s. Mariangele. Klanjanje je priredila i vodila s. Deodata Kočonda.

Na sam dan obljetnice, Jutarnje hvale Božanskoga časoslova, kao i euharistijsko slavlje, bilo je obilježeno psalamskim napjevima, antifonama i pjesmama koje je skladala sestra Mariangela, koje je priredila s. Rastislava Ralbovski.

Homiliju je održao rektor samostanske crkve doc. dr. Grgo Grbešić. Tijekom dopodneva provincijalna poglavarica, s. Valerija Široki, sa svojim savjetnicama posjetila je groblje i uz molitvu krunice zapalila svijeću i položila buket cvijeća na grob s. Mariangele.

Obljetnica je prigoda za zahvalu Bogu na velikom daru koji je po sestri Mariangeli darovao zajednici milosrdnih sestara Svetoga Križa, ali i cijeloj Crkvi u Hrvata.

Fra Bonaventura Duda (1924. – 2017.) zapisao je o sestri Mariangeli sljedeće:

„Ona svakako spada među istaknute naše redovnice … koje su osjetile prolazak Duha u vrijeme Drugoga vatikanskog koncila, i u njegovu početku i u njegovu susljednom trajanju, koje još nije završilo. U tom je pridonijela baš svoj udio, osobito na dvije razine. Ona je, na svoj način, karizmatik obnovljene liturgije, i misne, a osobito časoslovne, i to prvenstveno u svojoj vlastitoj zajednici sestara Svetoga Križa, a onda i u Crkvi u Hrvatskoj… Velika je njezina zasluga što se u Hrvatskoj provinciji Milosrdnih sestara sv. Križa tako uzorno obavlja sveta liturgija, i misna i časoslovna, s njegovanim i tako raznolikim pjevanjem himana, antifona i psalama, za koje je i sama spjevala tekstove, pa i skladala melodije… Osobito je željela poetski izraziti liturgijske naznake za ulazne i pričesne pjesme, s mnogo istinskoga liturgijskoga i biblijskoga ukusa. … Dosta je pogledati pjesmaricu PJEVAJTE GOSPODINU PJESMU NOVU pod tako skromnom kraticom MŽ… Kako je istinita ona sv. Augustina: Qui cantat, bis orat! – Tko pjeva, dvostruko moli! – onda se može reći da je sestra Marianglela uvelike doprinijela ozvučenju liturgije, dakako prvenstveno u zajednicama Sestara sv. Križa, a onda i općenito u nas.“ (U znaku Križa, posebni broj, 1997./4., str. 15. – 16.).