Fra Žarko je pozvao na molitvu za žrtve Domovinskog rata i za hrvatske branitelje kojima zahvaljujemo za našu slobodu. Sakralna baština Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja puno je stradala u agresiji na Hrvatsku. Fra Žarko je naveo statistiku stradalih objekata na području Knina, Drniša i Benkovca u agresiji na Hrvatsku: jedan potpuno srušen i dva djelomično oštećena samostana, 70 potpuno ili djelomično srušenih crkvi, 14 srušenih kapela i 22 potpuno ili djelomično srušene župne kuće. Namjerno su uništena i neka groblja.
„Srpski okupatori rušili su naše svetinje planski, a osobito brutalno i temeljito rušili su crkve koje su Hrvatima katolicima najsvetije i koje uz vjersko, imaju i nacionalno značenje i simboliku. Neke crkve koje su bile rušene u Domovinskom ratu također su bile rušene ili oštećene od nositelja iste, četničke i komunističke ideologije i u Drugom svjetskom ratu. To su crkva u Lišanima Ostrovičkim i velebna kamena crkva u Kijevu koje su bile do temelja srušene“, istaknuo je fra Žarko.
Fra Žarko je za vrijeme Domovinskog rata bio voditelj karitativne udruge ‘Kruh života’ njihove Franjevačke provincije. Sjedište im je bilo u samostanu Gospe od Zdravlja a pomagali su izbjeglicama koji su bili smješteni po hotelima i barakama na splitskom i šibenskom području.

„Nakon oslobađanja okupiranih dijelova akcijom Oluja, odmah sam s još nekoliko fratara obišao sve naše župe koje su bile pod okupacijom u kninskom, drniškom i benkovačkom kraju. Ono što smo zatekli nadmašilo je sva naša zlokobna očekivanja. Sve je bilo opljačkano, porušeno, zapaljeno“, podsjetio je fra Žarko. Ti su franjevci sastavili brošuru s fotografijama ‘Uništena duhovna baština’ o stradanju sakralnih objekata Provincije Presvetog otkupitelja. Tekst preveden na tri europska jezika poslali su hrvatskim katoličkim misijama s ciljem prikupljanja pomoći za obnovu porušenih objekata.

Fra Žarko je citirao tekst iz te knjige: „Jedan naš brat, fra Mile Mamić, poginuo je od četničke granate 1991. g. u svom rodnom mjestu Lišane Ostrovičke. Iz dvadesetak župa koje poslužuju naša braća franjevci protjerani su gotovo svi katolički vjernici, njih oko 40 000, samo zato što su bili katolici i Hrvati. Mnogi su na najbrutalniji način mučeni i ubijeni, među njim je bilo i staraca i djece. Većina njihovih domova je srušena ili spaljena. Osobito temeljito rušili su katoličke sakralne objekte. Ono što su naši fratri skupa s narodom kroz stoljeća mukotrpno gradili i ono što im je bila najdraža duhovna baština mržnja je nemilosrdno uništila“.
Četnici su pucali i u kipove svetaca, u korpus raspetoga Krista, u srce kipova, odsijecali su im glave i udove, svete slike raznosili oružjem.

„Često sam se pitao otkud im tolika mržnja na sve katoličko i hrvatsko. Ni prilikom turskih osvajanja naših krajeva u 16. i 17. st. nije bilo takvih strašnih rušenja crkava. Bio sam 1973. g. župnik u Vrpolju kod Knina i svjedok sam kako su i njihovi vjernici prigodno dolazili u naše crkve, osobito na sv. Anu u Kninu, a i tu su crkvu četnici zapalili“, rekao je fra Žarko, istaknuvši kako je velikosrpska propaganda 1980.-ih/1990.-ih godina ljude punila mržnjom i potaknula na najgore zločine.
„Kad su rušili katoličke crkve i uništavali katoličke svetinje, u svom vjerskom neznanju, smatrali su da to nije isti Krist, isti Bog, ista Gospa, isti sveci kao i njihovi pravoslavni. Bez razlike što je hrvatski narod pretrpio najveće žrtve u Drugom svjetskom ratu i nakon njega, velikosrpska propaganda uvijek se poziva na ustaške zločine, bez dokaza i uvećavajući ih. Svatko tko bi zagovarao samostalnu hrvatsku državu proglašavan je ustašom“ upozorio je fra Žarko, dodavši da su tako i Hrvate koji su se početkom 1990.-ih godina izjasnili za samostalnu državu, Srbi proglašavali ustašama koje treba protjerati i pobiti. „Takvom razmišljanju doprinijeli su, nažalost i mnogi hrvatski ljevičari jugonostalgičari“, rekao je fra Žarko.
Predvoditelj slavlja naglasio je da su kršćani pozvani praštati i neprijateljima. „Mi kršćani, katolici i pravoslavni i svi drugi pozvani smo na dijalog, ekumenizam, suradnju i suživot. Isto nam je evanđelje. Zločine ne treba zaboraviti, da se ne bi opet dogodili, ali treba oprostiti jer opraštajući drugima i sami sebe oslobađamo tereta. Žao nam je kada isti i danas izvrću istinu pa i za Domovinski rat žele nas Hrvate optužiti. Ipak, moramo i trebamo živjeti sa susjedima Srbima i drugim narodima u miru“, rekao je fra Žarko, istaknuvši potrebu da se živi u miru s narodima i svim različitostima, uz načelo ‘Tuđe poštuj, a svojim se ponosi’.

Upozorio je i na aktualne trendove u zemlji: mnogi nisu više spremni na žrtvu, sve manje se zasnivaju obitelji i rađaju djeca, mnogi napuštaju svoj kraj te je propovjednik podsjetio na starozavjetnu riječ proroka svom narodu: „Propast tvoja, Izraele, dolazi do tebe samoga“.
Poželjevši da više u Hrvatskoj i nigdje u svijetu ne bude rata, fra Žarko je istaknuo Kristovo blaženstvo: „Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati. Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko“.

Na misi na kojoj su sudjelovali i predstavnici Hrvatske vojske i policije te braniteljskih udruga pjevala je klapa ‘Sv. Juraj’ HRM-a.

Dan sjećanja počeo je hodnjom članova hrvatskih braniteljskih udruga od magistralne ceste u Donjem Karinu do franjevačkog samostana. Prije mise položeni su vijenci i svijeće, uz molitvu odrješenja za pokojne kod grobnice franjevačkog samostana.

Samostan u Karinu četnici su srušili 13. veljače 1993. g. kao odmazdu za poraz u oslobodilačkoj akciji Maslenica. To je bilo najveće razaranje u šeststoljetnoj povijesti toga samostana koji je najstariji od petnaest samostana u sastavu Provincije Presvetog otkupitelja. Uvijek je imao veliku duhovnu, kulturnu i nacionalnu ulogu, knjižnicu s više od tisuću naslova i vrijedne inkunabule iz 15. st.

Karinski samostan iz 1429. g. spomenik je kulture nulte kategorije. Jedan je od 122 srušena sakralna objekta splitske franjevačke provincije u Domovinskom ratu. Samostan i crkva u Karinu obnovljeni su 2006. g.
Karinski gvardijan fra Petar Klarić rekao je da su hrvatski branitelji uz Božju pomoć i pod vodstvom predsjednika Franje Tuđmana pobijedili u Domovinskom ratu. „Neka Božji mir i blagoslov bude u Hrvatskoj. Molimo i za stradale od potresa na Banovini. Naša domovina će se obnoviti ako budemo imali srce kao što ga je imao kardinal Alojzije Stepinac koji je bio žrtva u Drugom svjetskom ratu i poraću. Njegova mučenička krv na ponos je hrvatskom narodu i zalog za bolju budućnost naše domovine“, poručio je fra Petar preporučivši sve Stepinčevom zagovoru i potaknuvši na molitvu da bude čim prije proglašen svetim.

Marom i zalaganjem karinskog gvardijana fra Petra Klarića, uz duhovnu, Karin je doživio i materijalnu preobrazbu područja oko samostana uz rijeku Karešnicu. Nakon više desetljeća, Gornji i Donji Karin u kojem se nalazi samostan povezani su mostom i šetnicom uz obalu  Karinskog mora.