Bosansko Grahovo (IKA)
U župnoj crkvi Sv. Ilije u Bosanskom Grahovu obilježena je u subotu 3. kolovoza 78. obljetnica stradanja grahovskog župnika don Jurja Gospodnetića i više od dvije stotine domaćih Hrvata katolika (iz naselja Obljaj, Ugarci, Luka, Korita, Grahovo, Crni Lug i Mračaj) koji su ubijeni u Drugome svjetskom ratu.
Misu je predvodio banjolučki biskup Franjo Komarica uz koncelebraciju drvarsko-grahovskog župnika don Davora Klečine. Na komemoraciji su, osim domaćih, sudjelovali i vjernici iz Drvara, Livna, Knina i Siverića, a nazočna je bila i skupina talijanskih volontera iz okolice Trevisa koji su tih dana bili u Grahovu na radnom kampu.
Na početku mise župnik Klečina je istaknuo da se – osim biskupijske komemoracije za sve žrtve i mučenike ratova 20. st. na području Banjolučke biskupije koja se svake godine održava u Drvaru 27. srpnja – dvije sljedeće subote nakon toga održavaju i pojedinačne komemoracije za ubijene svećenike i vjernike, najprije u Bosanskom Grahovu a potom i u Krnjeuši.
Naglasio je važnost činjenice da se vjernici molitveno okupljaju o obljetnici stradanja svojih mučenika na mjestu njihova mučeništva, posebice u svjetlu procesa beatifikacije kojeg Banjolučka biskupija treba pokrenuti za četvoricu svojih svećenika stradalih početkom 2. svjetskog rata: drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora, grahovskog župnika don Jurja Gospodnetića, krnjeuškog župnika Krešimira Barišića i gumjerskog župnika Ante Dujlovića.
Istaknuo je i primjer mučeništva koji ne smije pasti u zaborav, a riječ je o grahovskoj „Majci Makabejki“ Anici Barać koju su četnici ubili, zajedno s njenih devetoro maloljetne djece, krajem srpnja 1941. u župnoj kući. Župnik je zahvalio domaćim grahovskim vjernicima koji preko svoje Udruge za očuvanje kulturne i povijesne baštine „Don Juraj Gospodnetić“ čuvaju spomen ne samo na svoga župnika mučenika don Jurja, nego i na stradanja svojih predaka.
U svojoj homiliji biskup Komarica ocrtao je svijetli lik grahovskog župnika don Jurja Gospodnetića (rođenog u Postirama na Braču) koji je vjerovao Kristu Spasitelju koji ga je i pozvao u svoju svetu svećeničku službu i zato se nije strašio nikakve zemaljske sile i prijetnje. Ubijen je, prema biskupovim riječima, „in odium fidei“, iz mržnje na Krista, Raspetog i Uskrslog, i na njegovo spasonosno evanđelje.
„Danas ovom svetom misnom žrtvom mi zahvaljujemo Trojedinom Bogu za njegov dar nama i brojnim drugim članovima Kristove Crkve – u osobi vjernog i vjerodostojnog Kristovog učenika – svećenika Jurja Gospodnetića, koji nama svojim svjedočkim životom i smrću doista može biti jasan putokaz prema kraju našeg ovozemaljskog životnog putovanja i prelasku u sretnu vječnost“, riječi su biskupa Komarice koji je pozvao vjernike da, potaknuti svijetlim primjerom župnika mučenika don Jurja, što bolje upoznaju obajvljenu Božju istinu o Bogu i ljudima i svoju zadaću da istinu i pravednost ne samo zborimo nego i u djelo svakodnevno provodimo. Izrazi je i nadu da će Krist, Kralj mučenika, što skorije podičiti u svojoj Crkvi čašću oltara svoga vjernog slugu i svjedoka don Jurja Gospodnetića.
Nakon pričesti biskup Komarica se sa župnikom i asistencijom uputio prema spomen-pločama na dnu crkve na kojima stoje imena 193 žrtve grahovske župe u Drugome svjetskom ratu (taj popis je, nažalost, nepotpun). Župnik Klečina je pročitao ime i prezime svake žrtve, a potom je biskup Komarica izmolio molitvu odrješenja za župnika Gospodnetića i njegove nastradale vjernike.
Na kraju mise župnik Klečina uručio je kao dar biskupu Komarici nedavno izašlu knjigu časne sestre Celine Sarić, rođene Grahovljanke (već dugi niz godina na službi u Rimu) koja je kao djevojčica bila izravnom svjedokinjom stradanja župnika Gospodnetića, majke Barać s djecom i drugih župljana Grahova. Sva svoja sjećanja sestra Celina je utkala u knjigu naslovljenu „Samo dan sjećanja“, u izdanju Matice hrvatske (Ogranak u Čitluku), a biskup Komarica je pozvan da na jesen nazoči u Grahovu na predstavljanju ove knjige.
Nakon mise biskup se s predstavnicima domaćih vjernika uputio na mjesto gdje je bila stara župna kuća u kojoj je zvjerski zaklana majka Barać s djecom, a iz kuće odveden i ubijen župnik Gospodnetić. Biskup je prihvatio njihovu ideju da se otkopaju i konzerviraju temelji stare župne kuće i na njima postavi spomen obilježje stradanja obitelji Barać, kao i da se u dvorištu iza župne crkve izgradi novo zajedničko spomen-obilježje za sve žrtve grahovske župe iz 2. svjetskog rata i za sve poginule hrvatske branitelje Domovinskog rata stradale na području Grahova.