Obitelj između ideala i zbilje

Zagreb, 20. 5. 1994. (IKA) – “Obitelj između ideala i zbilje” bila je tema tribine održane u četvrtak 19. svibnja u dvorani Tribine grada Zagreba na Kaptolu 27, koju su organizirali Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i Katedra moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. O obitelji se govorilo s demografskog, moralnog i teološkog motrišta, a predavači su bili akademik Alica Wertheimer-Baletić, demograf, i teolozi prof. dr. Marijan Valković, i doc. dr. Josip Baloban, profesori na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Cilj održane tribine bio je da se u Međunarodnoj godini obitelji osvijetli mjesto i ulogu obitelji u Crkvi i u svijetu.
Tribinu je u ime organizatora otvorio dr. fra Mirko Mataušić, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. O temi je s demografskog vidika govorila g. Alica Wertheimer-Baletić. Iznijevši sržne odrednice koje utječu na oblikovanje demografske slike, napose obitelji. Rekla je da je Hrvatska zemlja s dugoročnom niskom stopom nataliteta i dugoročnim padom prirodnog prirasta pučanstva, te da na tako lošu demografsku sliku Hrvatske utječu u prvom redu dugogodišnja emigracija mladih ljudi sposobnih za brak i obitelj, veći mortalitet od nataliteta, pad bračnosti i porast broja razvoda brakova. Značajno je da rat nije u tolikoj mjeri utjecao na mijenjanje demografske slike Hrvatske, koliko navedeni čimbenici, ustvrdila je između ostaloga prof. Wetheimer-Baletić, potvrdivši da današnja socijalna politika i gospodarske prilike destimuliraju mlade za brak i obitelj, jer za obitelj, napose s brojnijom djecom, potrebno je osigurati stabilne materijalne uvjete: zaposlenje, stan i prilagodljivije radno vrijeme majke, dječje vrtiće i druge oblike socijalne zaštite obitelji. Kako to nije uređeno dobrom socijalnom politikom, nije čudo što se mladi sve teže odlučuju za brak, a pogotovo za više od jedno ili dvoje djece. Stoga neostvarivanje navedenih uvjeta i dalje prisiljava mlade na odlazak u inozemstvo, ustvrdila je dr. Wertheimer-Baletić. Hrvatska je danas treća zemlja u Europi po najnižoj stopi nataliteta, odmah iza Njemačke i Italije. Razlog tome jest i u posljedicama rata te u velikoj opterećenosti Hrvatske brojem prognanika i izbjeglica. Predavačica je spomenula je da je najveća stopa prirodnog prirasta pučanstva u Hrvatskoj bila prvih godina iza drugog svjetskog rata, nakon čega je počela opadati, da bi unatrag nekoliko godina dostigla današnje, gotovo katastrofalne razmjere. Iznijela je, primjerice, podatak da je od 1945. do nekoliko godina kasnije u obiteljima bilo prosječno četvero djece, dok je danas prosjek jedno, najviše dvoje djece. Nazočne je upoznala i s demografskim podatkom o porastu starosti stanovništva te porastu samačkih kućanstava.
Profesor Marijan Valković osvijetlio je ulogu i značenje obitelji u društvu i Crkvi s teološko-moralnog vidika. Rekao je da se u Crkvi i u svjetlu crkvenog socijalnog nauka govori o obitelji idealno, ali, nastavio je, u današnjoj se sociološkoj zbilji slika obitelji bitno razlikuje od idealne, kakvom je zamišlja Crkva. Mnogi je shvaćaju drukčije, izgubljene su neke temeljne duhovne i životne vrednote. No, u većini ljudi živi svijest o neprocjenjivoj i nezamjenjivoj vrijednosti obitelji u ljudskom društvu i životu. U katoličkom socijalnom nauku obitelj je temeljna stanica društva i Crkve, rekao je prof. Valković, rasadište novog života i crkvene zajednice. Stoga ona želi skladnu obitelj u sigurnim materijalnim uvjetima, koja će poštujući odgovorno roditeljstvo imati onoliko djece koliko ih, po savjesti, želi prihvatiti kao dar Božje i bračne ljubavi. Crkva želi obitelj koja je “Crkva u malom”, u kojoj se u obiteljskoj ljubavi i zajedništvu okupljaju svi članovi oko obiteljskog stola i stola Gospodnjega, obitelj u kojoj su zajednička molitva izvor snage za svladavanje životnih teškoća. Međutim, rekao je predavač, iako je obitelj zajednica, ona je zajednica osoba, te se u njoj mora poštivati osobnost svakog njezinog člana, kako bračnih drugova, tako i djece. Stoga u obitelji mora rasti osobnosti u zajedništvu, da se nitko ne osjeća uskraćenim u svojoj individualnosti, te da se obiteljsko zajedništvo, koje traži međusobno darivanje i žrtvu, ne doživljava kao prisila i ropstvo.
Dr. Josip Baloban govorio je s teološkog motrišta čto Crkva može činiti za obitelj kao božansku instituciju, jer ju je na razinu sakramenta uzdigao sam Isus Krist. Kao dio naroda Božjega, ona u svijetu ima spasenjsko poslanje, istaknuo je dr. Baloban. Čovjek kao osoba rađa se u obitelji i u obitelji dobiva prve spoznaje o Bogu i vjeri, stoga roditelji kao prvi vjeroučitelji imaju odgovornu roditeljsku dužnost odgajati dijete u vjeri, te ga usmjeravati na put spasenja. Crkva se danas u nas zauzima za duhovnu i moralnu obnovu obitelji, nužnu nakon toliko godina sustavne ateizacije i rušenja temeljnih vjerskih vrednota. No obnova se, rekao je dr. Baloban, neće dogoditi po stručnim raspravama što bi trebalo činiti, nego konkretnim djelovanjem u društvu i u obitelji, za što se svi trebamo zalagati.