Župljanima je ta vijest bila najljepši božićni dar jer u jedinoj riječkoj gradskoj župi posvećenoj Svetoj obitelji sanjaju od njezina osnutka 1963. godine.

U propovijedi nadahnutoj svetkovinom Svete obitelji i liturgijom dana nadbiskup je izrazio želju da svi postanemo kuće Svete obitelji. To možemo ako ugostimo onog najčasnijeg člana – onoga koji dolazi u svaki dom – Isusa – i po kojemu svaka obitelji može postati Sveta obitelj, poručio je mons. Uzinić. Osvrćući se na liturgijska čitanja (M. čit.: 1Sam 1,20-22.24-28; Ps 84,2-3.5b-6.9-10; 1Iv 3,1-2.21-24; Lk 2,41-52),  istaknuo je da Isus pomalo relativizira obiteljske odnose.

Naime, često ističemo obitelj kao privilegirano mjesto odgoja i kažemo da su roditelji najodgovorniji za odgoj vlastite djece, iako zbog životnih okolnosti to u stvarnosti nije tako, rekao je mons. Uzinić. “Ne događa se zato što, iako nam je obitelj na prvom mjestu, pa i mi svi polazimo od obitelji, naše društvo i svijet u kojemu živimo uopće ne cijeni i ne štiti obitelji. Zato je obitelj izgubila to svoje mjesto i ulogu. Jednostavno se rasprišila. U danu gotovo nemate vremena u kojemu bi članovi obitelji mogli biti zajedno. Nije to više nedjelja jer mnogi, a osobito majke, moraju raditi nedjeljom.”

To su problemi s kojima se suočavamo i koji su oduzeli obitelji ono mjesto koje bi ona trebala imati u toj važnoj zadaći odgajanja svojih članova, upozorio je propovjednik. Iako Crkva naglašava važnost obitelji kao privilegiranog mjesta odgoja, ipak ona mora biti otvorena široj zajednici. Time omogućavamo djeci proširiti obzore i otvoriti se drugim ljudima, kao i poslanju koje Bog ima s njima. Nitko od nas, pa ni obitelji, nije otok. Povezani smo jedni s drugima i zato bi obitelj u odgoju djece trebala dijeliti odgovornost s drugim društvenim ustanovama: predškolskim, školskim, župnim zajednicama i slična. To je važno jer se na taj način sprječava zatvaranje obitelji u samu sebe, kao da je sama sebi dostatna, poručio je mons. Uzinić.

Nije zadaća obitelji zadržati svoju djecu za sebe, nego dobro ih pripemiti da bi se mogli uključiti u širu zajednicu u kojoj će se  suočavati s različitim izazovima koje ta zajednica ima. Djecu treba pripremiti da budu aktivni članovi Crkve, države, društva općenito, ali u tom poslanju ne smije se zaboraviti poslanje koje Bog ima s njima, jer Bog sa svakime od nas ima plan, poručio je propovjednik. Dodao je kako to poslanje nije da dijete ostane na brizi roditeljima do svoje 40. ili 50. godine života, nego je to poslanje da se u obitelji dijete pripremi na preuzimanje odgovornost za druge, uključujući za roditelje koji jednoga dana neće moći voditi brigu o sebi samima.

O tome znakovito govore liturgijska čitanja, rekao je propovjednik, navodeći kao primjere Anu koja je dijete primila kao Božji dar i taj dar predala Bogu u Hramu.  To ponavlja i evanđeoski ulomak i događaj iz Isusovog djetinsjtva. Isus je tu situaciju iskoristio kako bi svojoj obitelji, ali i nama, uputio važnu poruku. “To je ona poruka, dragi roditelji, da su vam djeca samo povjerena. Nitko nema ‘pravo’ na to da ima dijete. Na žalost, danas se i to pretvorilo u neko ‘pravo’. Nemamo pravo. To je dar. Djeca su dar i ona od nas čine obitelj na pravi način samo ako ih prihvatimo kao dar i iz tog prihvaćanja kao dara, u nama se treba javiti svijest da dar kojega smo dobili, od nas traži uzdarje – da se mi darujemo tom daru kako bi on mogao rasti i razvijati se.” Mons. Uzinić još je roditeljima poručio da taj ‘dar’, to dijete moraju ‘pustiti’ kada ono preraste obiteljske okvire i uključi se u ono poslanje koje Bog ima s njime.

O tome svjedoči Isusov primjer. Svojim postupkom ‘odbacuje’ obiteljsku isključivost i promiče otvorenost širim zajednicama. “Mi često govorimo o egoizmu, kao nešto što je mana pojedinca, ali priznajmo da i naše obitelji mogu biti sebične. U odnosu prema članovima svojih obitelji  možemo biti egoistični. Nismo mi darovani samo za sebe, nego trebamo imati širinu. Trebamo shvatiti da Isus ne pripada samo nama, nego je sveopći. Njemu je stalo do svakog čovjeka i mi bismo trebali biti u službi tih drugih ljudi u njegovo ime.” Obitelj koju Bog želi i pokazuje kroz Isusov primjer jest otvorena obitelj koja se uključuje u veće zajednice koje o njoj trebaju voditi brigu, štiti njezino dostojanstvo, svjesni da time što ih štite, izgrađuju sebe same. Osim toga, mons. Uzinić je istaknuo da obitelji također trebaju izgrađivati i obogaćivati zajednicu ne zanemarujući dugoročni cilj kojega svaka katolička obitelj ima – biti Crkve. Obitelji jesu Crkve, ali moraju biti Amoris laetitia: Obitelj – Radost ljubavi, koje vode brigu jednih o drugima i čiji članovi su zainteresirana jedni za druge. Samo tako će Crkva kao obitelj biti ‘radost ljubavi’, istaknuo je mons. Uzinić.

Na kraju misnog slavlja župnik vlč. Piotr Modrzejewski, zahvalio je nadbiskupu Uziniću na pohodu kao i odluci o početku priprema za gradnju župne crkve. Jedina župa Svete obitelji u Riječke nadbiskupije osnovana je dekretom senjsko-modruškog biskupa Viktora Burića 28. siječnja 1963. godine, a samostalno počela djelovati 1. veljače iste godine nakon što je odijeljena od Župe sv. Ćirila i Metoda na Sušaku. Kuća u kojoj se odvija život Župe kupljena je uz pomoć nadbiskupije i dobročinitelja 1963.g., kao i sadašnja kapela u prizemlju  župne kuće koja je adaptirana za liturgijski prostor. Nadbiskup Uzinić, župnik Modrzejewski i župljani nadaju se kako će nakon početka priprema u bliskoj budućnosti biti osigurana sredstva za početak gradnje.