Obiteljski i duhovni korijeni nadbiskupa Antona Tamaruta
Knjiga o riječko-senjskom nadbiskupu Antonu Tamarutu
»Zvali su me Ribaru – Obiteljski i duhovni korijeni nadbiskupa Antona Tamaruta« nova je knjiga objavljena u izdanju Glasa Koncila, a napisao ju je prof. dr. sc. Anton Tamarut, nećak pokojnoga riječko-senjskoga nadbiskupa, prigodom 90. obljetnice njegova rođenja (1932.) i 65. obljetnice svećeničkoga ređenja i mlade mise u Novalji (1957.).
U njoj donosi podatke, bilješke i zapise koji upućuju na nadbiskupove obiteljske i duhovne korijene. Rezultati istraživanja temelje se na izvornim dokumentima te na osobnim spisima, odnosno rukopisima nadbiskupa Tamaruta, a u najvećoj mjeri na njegovim dosad neobjavljenim i javnosti nepoznatim dnevnicima i duhovnim bilježnicama koje obuhvaćaju glavninu njegova gimnazijskoga razdoblja od 1946. do 1950. godine.
Dnevnici, koji se donose u knjizi, nisu doslovni prijepis, nego vjerno i autentično prepričavanje s čestim i gdjekad obilnim citatima. Osim izvornih dokumenata autor prenosi i nekoliko pisanih, odnosno usmenih, svjedočanstava osoba koje su s njim bile u bliskom rodbinskom i životnom odnosu. U knjizi se nalaze i dva osobna svjedočanstva (vlč. Antona Barbiša i prof. Kazimira Šćirana) o nadbiskupu Tamarutu u kojima se zrcali njegov ljudski i duhovni profil, kršćanske i svećeničke vrline i njegov značaj. Na kraju su knjige najvažniji podatci iz životopisa nadbiskupa Tamaruta, kao i popis knjiga koje su posvećene njegovu životu i djelu.
Osim što donosi svjedočanstvo mladenačkoga, tjelesnoga i duhovnoga vrenja i sazrijevanja u vremenu nesklonu vjeri i crkvenom životu, knjiga je također dobrodošla mogućnost i prigoda za susret i suočavanje s vlastitim duhovnim i moralnim mjerilima i vrijednostima. Istodobno je snažno ohrabrenje i diskretan poticaj na ozbiljan i odgovoran odnos prema životnomu pozivu, zvanju i poslanju što ga Bog svakomu na svoj način namjenjuje.
Prema riječima recenzenta dr. Daniela Patafte, tim djelom osobnost, duhovni život i rad pokojnoga nadbiskupa Antona Tamaruta postaju dio baštine hrvatskih vjernika. U vremenima krize identiteta, krize svećeničkih zvanja, rastakanja obitelji, površnih i plitkih afektivnih duhovnosti, kao i sve težega nošenja sa stvarnošću života, djelo je izvrstan izvor koji svakomu može pokazati gdje se nalaze prave vrijednosti koje oblikuju čovjeka za život i na koji se način ostvaruje zdrav duhovni rast, koji naposljetku u pojedincu stvara sliku Božjega djeteta, kristolika čovjeka.