U homiliji biskup je podsjetio kako je upravo na taj dan, blagdan posvete Lateranske bazilike, kada svi katolici svoj pogled okreću prema Petru naših dana, prije 28 godina mučki i upravo zvjerski ubijen župnik te župe Antun Grahovar. „Bila je to najava mnogih žrtava koje su uslijedile u srpskoj agresiji na Hrvatsku u tzv. Domovinskom ratu. Naime već su bili balvani na cestama prema Kninu, a uskoro su uslijedile i vojne i paravojne provokacije i početak otvorene agresije na RH. Hrvati su slutili da ih čeka krvava borba za samostalnost i slobodu. I Katolička Crkva u RH bila je na udaru, i posebno ona. Samo u našoj biskupiji, na okupiranom području, srušene su sve katoličke crkve, kapele, samostani, župni dvorovi i pastoralni centri. Njih više od stotinu. Bio je to totalni rat koji je na okupiranom području provodio plan spaljene zemlje“, ustvrdio je biskup.

Govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi iz Prve poslanice svetoga Pavla Korinćanima biskup je rekao kako Apostol govori o kršćaninu u kojem prebiva Duh Sveti koji je po krštenju postao Božjim hramom. Povezavši to sa smrti župnika Grahovara biskup je rekao kako se u tom ubojstvu pokazalo nepoštovanje ne samo čovjekova dostojanstva nego i razaranje Božjeg hrama. „A Bog jasno poručuje da će onaj koji razori Božji hram biti kažnjen… Tako se dogodilo ne samo u slučaju župnika Antuna Grahovara nego i tolikih tisuća koji su poginuli, bili masakrirani ili bačeni u bunare, rijeke, jame… da se mnogima ni danas ne zna za grob. Pitamo se, što to znači da će Bog upropastiti, točnije je u izvorniku: raspršiti, one koji ubijaju njegove vjernike? Nažalost vidimo da nisu dobili ljudsku kaznu oni koji su činili zločine… pa ni danas, toliko godina nakon tih počinjenih nedjela… ne samo iz Domovinskog rata nego ni iz II. svjetskog rata, kad je pobijen naš narod, nakon što je već rat bio završio. Zločin bez kazne. Tko je trebao progoniti zločince i kazniti ih? Znamo, to su ljudski sudovi. No, oni su spori i često uvjetovani raznim politikama koje na žalost otežavaju provođenje zemaljske pravde. Mi kršćani međutim znamo da je samo Bog pravedan i samo će on dati svakome što je zaslužio, nagradu ili kaznu“.

U nastavku osvrnuvši se na Evanđelje po Ivanu u kojem Isus govori o hramu svoga tijela biskup je poručio kako je njegovo uskrsnuće naša nada, naša budućnost, naš put. „Zato nas njegove riječi tješe, premda nas plaši naš grijeh i naša podijeljenost, naše patnje i trpljenja koja moramo podnijeti da bismo došli k njemu u konačni susret. No, bit će to susret s Kristom Pobjednikom. Župnik Antun je već prispio k njemu. Njega je njegov učitelj i gospodin zagrlio kao svoga vjernog slugu. Rekao mu je: ‘Dođi u radost Gospodara svoga’! Posjeo ga je sebi zdesna. On je poput onih djevica iz Evanđelja ušao na svadbu vječne gozbe jer je u svjetiljci imao ulja. Kakvo je to ulje? To je pomazanje Duha Svetoga. To je radost djece Božje. To je trpljenje koje je podnio zbog Krista i njegove Crkve. Naš je ‘dobri čovjek Tonči’, kako su ga zvali njegovi župljani i poznanici, bio spreman. Spreman za vječnost je samo onaj koji čini dobro, koji ljubi, i koji služi. On je kao svećenik Isusov bio dobročinitelj mnogima, volio je ljude i pomagao im, služio je svojem narodu i svojim vjernicima, ali i nevjernicima, svima s kojima je dolazio u susret. Zato je zavrijedio da ga Gospodin uzme k sebi. Mi gledamo nesreću i vidimo mržnju, znamo da je ona uzrokovala to ubojstvo, ali vjerom slutimo Božju ljubav i logiku koja se razlikuje od naših zemaljskih pogleda i stavova. ‘Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu’. (1 Sam 16,7)… Izaija prorok ima i ove Božje riječi: ‘Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti’, riječ je Gospodnja. ‘Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli’ (Iz 55,8-9). On je ipak pokretač i voditelj povijesti, a ne ljudi. I zato je i Tonči pobjednik, jer je slijedio Krista koji je Pobjednik nad zlom i pokretač povijesti spasenja koja uvijek završava pobjedom nad grijehom, laži i zlom, a trijumfom istine, dobrote i ljubavi! Stoga je i ovaj dan, braćo i sestre, za nas vjernike radostan: mi slavimo nebeski rođendan našeg župnika Antuna i vjerujemo da ga je Gospodin po njegovim i svojim mukama uveo u uskrsnuće, u vječni život“, zaključio je biskup Košić.

Na misi i molitvi za dobrog župnika Tončija okupili su se uz župljane i brojni vjernici sisačkog kraja, a slavlje je animirao Mješoviti župni zbor. U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, kancelar mr. Janko Lulić, dekan Sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimir Bulić, župnik petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg Damir Ceković, župnik sisačke župe sv. Josipa Radnika fra Michael Pavić i domaći župnik Ivan Grbešić, koji je na početku i pozdravio biskupa poželjevši mu uime svih župljana sretan put na Ad limina apostolorum u Rim.

Na kraju biskup je pozvao okupljene da posebno ovih dana mole za hrvatske biskupe i proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca.