Zagrebačka katedrala prvotno je stradala u potresu 22. ožujka 2020., a novu štetu nanijeli su joj i potresi 28. i 29. prosinca iste godine. Od tada je zatvorena.

Katedrala posvećena Uznesenju Marijinu najvelebnije je arhitektonsko ostvarenje crkvenog graditeljstva neogotičkog stila jugoistočno od Alpa. Tijekom povijesti katedrala je pretrpjela niz požara i rušenja da bi u potresu 1880. godina bila opet znatno oštećena. Zvonike koji su simbol grada Zagreba gradio je od 1889. do 1900. poznati arhitekt Herman Bollé. Posljednjih trideset godina trajala je obnova toga zdanja, da bi potresi 2020. u svega nekoliko sekundi na njoj napravili ogromnu štetu. Teško je uopće zamisliti što bi se dogodilo da nije bilo ove posljednje obnove koju je inicirao još 1987. kardinal Franjo Kuharić. Obnova katedrale nakon posljednjeg snažnog potresa okupila je oko sebe brojne stručnjake.

Ono što je upisano u srce vjernika to je čežnja da se katedrala čim prije otvori. Da se u katedrali počinju slaviti redovita euharistijska slavlja, da se može pristupiti sakramentu ispovijedi, pomirenja i pokore, doći na grob našeg dragog blaženika Alojzija Stepinca, da se tamo može vapiti u svim našim situacijama i donositi različite zahvale zbog brojnih milosti koje nas u ovim teškim vremenima ne ostavljaju bez snage i koje nas jačaju na putu našeg života.

Ono što je poseban izazov u obnovi jest konstruktivna obnova. O tome se na našim prostorima nije govorilo do ovoga našega potresa. Neke druge službe i neke druge institucije su bile u prvome planu. Mi sada ne želimo zamišljati život bez potresa, a ne želimo se ni bojati potresa. Želimo se pripremiti da svaka naša građevina može na ovom potresnom području lakše odoljeti potresu. Naša katedrala je u neogotičkom slogu. Ona je na neki način arhitektura koja je prisutna u zemljama koje ne pamte potres. Stoga je potrebno sačuvati njezin izgled, a s druge strane ju pripremiti za, ne daj Bože, neki novi potres. To je vrlo zahtjevna stvarnost o kojoj brinu brojni stručnjaci. Tu su uključeni inženjeri građevine s našeg Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zatim su tu inženjeri konstrukcije, seizmolozi, geolozi, konzervatori, arhitekti koji će nekako zajedničkim nastojanjima pronaći modele u kojima ćemo katedralu ojačati. To nije nimalo jednostavan posao. Upravo zato što je potrebno sačuvati ljepotu neogotičke arhitekture i njezinu osobitost. Ne smijemo zaboraviti da je to zadnja točka zapadne arhitekture prema istoku. Znači, takve katedrale, takvoga stila, takvoga arhitektonskoga sloga nalaze se na sjeveru ili sjeverozapadu Europe. Ovo je zadnja točka prema istoku gdje nalazimo takvu građevinu takve arhitekture.

Koliko je stručnjaka uključeno u obnovu?
To ne bih mogao točno reći iz razloga što je to veliki broj stručnjaka koji svaki pokrivaju svoje područje, a nalaz jednoga doprinosi točnom nalazu i izračunu drugoga.

Što je sve oštećeno na katedrali?
Katedrala ima u sebi veliku lađu koja je tijekom povijesti doživljavala različite preinake. Ovo što se sada događa u njezinoj glavnoj lađi, te u lijevoj i desnoj lađi, plod je obnove Hermana Bolléa nakon 1880. godine. S druge strane, katedrala je tada dobila dva zvonika, prije je imala jedan. Zidovi zvonika u donjem dijelu do prve galerije širine su 2,5 m. Nakon toga se smanjuju u debljini, a onda se pretvaraju u onaj najljepši dio zvonika koja se odlikuje otvorenošću i prozračnošću. Upravo je taj dio najviše ugrožen. Što zbog potresa, a potom i atmosferskih prilika, spojeva i poveznica. Osim toga, oštećeni su svodovi katedrale, te apsida – zadnji zid katedrale prema istoku.

Trenutno se rade istražni radovi na krovištu zagrebačke katedrale koje je zbog same kompozicije veoma složeno. Sedamdesetih, osamdesetih godina prošlog stoljeća crijep na katedrali zamijenjen je bakrom. Krovište je, što se drvene nosive građe tiče, u dobrome stanju. Potrebno je još istražiti sve što se događa u procesima drvene konstrukcije koja nosi bakreni pokrov kako bi se ona sačuvala i zaštitila. Na nekim mjestima bilo je i prokišnjavanja što je razumljivo jer kad je kamen padao sa zvonika na krov katedrale oštetio ga je, pa je na tim mjestima bakar postao i porozan.

Rade li daljnju štetu ovi manji potresi koji se još uvijek bilježe u Zagrebu?
Mi bismo trebali reći da je katedralu pogodio potres i da su katedralu pogodili potresi. Svaki potres koji se događa ostavlja određeni trag na ranama na katedrali i to stručnjaci nazivaju progresivnom štetom.

Kako će se i hoće li se moći obnoviti umjetnine koje su stradale u katedrali?
Sigurno da hoće.

Koliko će dugo trajati obnova i kada se može očekivati da će ona opet biti otvorena? Možemo li uopće govoriti o nekom vremenskom razdoblju?
Teško.

Kada će se moći posjetiti grob blaženog Stepinca u katedrali?
I to mi je teško reći.

Zagrebačku je katedralu 8. srpnja 2021. Posjetila i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u pratnji predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, u okviru posjeta Hrvatskoj povodom pozitivne ocjene Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. U ime Zagrebačke nadbiskupije ispred katedrale dočekali su ih pomoćni biskup zagrebački i predsjednik Odbora za obnovu katedrale i kompleksa Nadbiskupskog dvora mons. Ivan Šaško, kanonik i potpredsjednik Odbora zadužen za obnovu Katedrale mons. Zlatko Koren te pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije vlč. mr. Tomislav Hačko.

Razgovor je objavljen na službenoj stranici Zagrebačke nadbiskupije.