Biskup Petanjak okupljenima je, nakon navještaja Muke po Ivanu, uputio i homiliju.

„U svom evanđelju i prikazu Muke Ivan često donosi Isusove riječi u kojima on poziva svoje učenike da ostanu u njemu kao što je on ostao u Ocu svome. Nije moguće razumjeti Isusa niti ga je moguće slijediti ako ne ostajemo u njemu i on u nama. U nama mora kolati isti Duh koji se nalazi u Isusu i ista povezanost kakva je između njega i Oca.

Ostati u Isusu osobito je važno u trenutku njegove muke, križa, patnje i smrti, jer se izvan Isusa Krista i izvan njegova Duha ne može razumjeti muka i križ.

Za nas je križ nešto što ne želimo, što bismo htjeli izbjeći pod svaku cijenu. Križ uvijek u nama stvara otpor i pobunu i dat ćemo sve što je u našoj moći samo da nam se križa riješiti, a domalo će svećenik unijeti križ i mi ćemo mu se triput pokloniti. Zašto se klanjamo križu ako ga se želimo riješiti i ako nam je on nesnosni teret?

Za bolje razumijevanje pred očima i u pameti trebamo imati povezanost s drvetom – stablom iz raja zemaljskog. Kao što je plod s onog drveta, prvog čovjeka odveo u grijeh, a grijeh u smrt, tako sada plod s ovog Isusovog drveta, vodi u život. Plod drveta križa je sam Isus Krist. Mi se klanjamo tome plodu drveta križa, tj. samom Isusu Kristu koji nije Bogu rekao ne, nego da.

Mi to možemo razumjeti samo ako ostanemo u Isusu Kristu. Ne možemo razumjeti ako naši osjećaji nisu kao i njegovi, ako nismo vođeni onom potpunom ljubavlju koja se očitovala na Posljednjoj večeri. Skidanje odjeće sa sebe jučer bilo je najava ove stvarnosti koja se događa sada na križu. Isus je svu ljubav koju je primio od Oca, skinuo, svukao sa sebe i prenio na svoje učenike. Ništa svoga i ništa sebe ne zadržava za sebe nego sve daje nama, sve do posljednje kapi krvi. To može razumjeti samo onaj tko ostane u Kristu, tko stupi u kontakt i dijalog s njim.

Druga nosiva, stožerna riječ iz današnje Muke je: svršeno je, ispunilo se.

Ta riječ ‘svršeno je’ odzvanja u trenutku Isusovog umiranja. Sveto pismo se ispunilo do kraja u samom Isusu, koji je Božja Riječ, Božji govor, Božje pismo nama ljudima. Evanđelist nas polako uvodi i priprema da dođemo do spoznaje da je jedini ključ po kojem se može razumjeti Stari i Novi zavjet Isus Krist. Ali tako da je taj kraj, to ispunjenje, to ostvarenje, to svršeno, u isto vrijeme kraj i početak. Za Isusa kraj, a za nas početak. Moramo početi od Isusa Krista da bi smo razumjeli njega, da bismo razumjeli sebe, da bi smo razumjeli svijet. Isusu smrt, nama život. Njegova posvemašnja ljubav nama je početak života zemaljskog i nebeskog.

Isusova žeđ je neraskidivo povezana s ispunjenjem. Isus je žedan, želi da se u svima nama ispuni i dovrši ono što se ispunilo na njemu. Isus će biti žedan u nama do svršetka svijeta, dok se i posljednji spašenik ne spasi.

Treća riječ je križ. U središtu Isusove muke je križ. Ali što je nama taj križ?

Predugo smo se zavaravali, i dalje se zavaravamo, da je križ bol koju nam je netko neizostavno nametnuo, možda kao zasluženu kaznu za neke naše grijehe. Križ nije cijena koju treba platiti, nego činjenična stvarnost od koje Isus ne bježi. Isus ne bježi od stvarnosti, iako je ona iznimno bolna. Ne zato što je heroj, već zato što je Sin i u vezi je s Ocem. Otac ne šalje bol, nego je uz Sina u trenutku boli. Isusov stil ponašanja je stil Sina. Iako se i on kao Sin osjećao napuštenim, nije pobjegao od križa ni s križa, nego je ostao znajući da je Otac uz njega i da Otac podržava njegov način držanja i ponašanja, makar se on sada osjeća kao da Oca nema.

U tom ekstremnom trenutku Isusove osamljenosti, Isus predaje svoj Duh. Nijedan evanđelist ne kaže da Isus umire na križu nego ‘predade Duh svoj’. Kome Isus predaje svoj Duh? Nama! Isusov posljednji izdah, je nagovještaj izlijevanja Duha. Čak i njegova smrt postaje dar za druge, za nas. Isusova smrt naš je život. Onaj Duh koji je njega vodio zemljom i čijom je snagom on djelovao sada postaje naš Duh.

Tako i Veliki petak, u svoj svojoj dramatičnosti, postaje Radosna vijest, jer Isus nije dozvolio da zlo svijeta uništi snagu ljubavi koja je njega dovela na svijet i vodila ga sve do trenutka da ne samo život nego i smrt postanu darom nama. Ne znamo kako ćemo umrijeti i ne znamo hoće li našoj smrti kumovati nepravda, ali samo o nama ovisi hoće li naš život i naša smrt biti izvorom života i blagoslova onima koji iza nas ostaju. Nitko ne može upravljati našom voljom i našim osjećajima i našim odlukama. Mi odlučujemo hoćemo li blagoslivljati ili proklinjati. Isusova smrt je postala izvorom blagoslova za sve koji u njega vjeruju“, rekao je biskup Petanjak.

Uslijedilo je otkrivanje križa i njegovo čašćenje, a zatim su se vjernici, predvođeni biskupom i svećenicima, uputili u procesiji s moćima Svetog Križa iz Jeruzalema.