U obredima su sudjelovali svećenici biskupije i karmelićanin o. Bernardin Viszmeg. Obredi su počeli u tišini, prostracijom pred oltarom, nakon čega je uslijedila Služba riječi. Nakon navještaja čitanja, svečano je pjevana Muka po Ivanu, koja vjernike uvodi u otajstvo njegove patnje i smrti.

Homiliju je održao vlč. Vitomir Glavaš koji je govorio o značenju križa u životu vjernika, povezujući Kristovu muku s iskustvom današnjeg čovjeka.

„Ako razmišljamo o patnjama križa, one su nam teško shvatljive bez dubokog promišljanja o osjećajima koje je proživljavao Krist – u trenutku Judine izdaje, Petrova zatajenja i pred masom koja je vikala: ‘Raspni ga, raspni!’“, istaknuo je.

Prokomentirao je kako se ta „bezlična masa“ nije zadržala samo u povijesti, nego je prisutna i danas: „Ta masa, od Kristovih vremena pa do danas, ostala je nepromijenjena – ne zadovoljava se samo jednom žrtvom, nego uvijek iznova traži nove, u kojima će ponovno ‘razapeti’ Krista“, rekao je.

Govoreći o dubini otajstva križa, vlč. Glavaš podsjetio je da križ nije tek simbol, nego stvarnost: „Isusov križ je krvava stvarnost i smrtna žrtva – čin božanskog sebedarja i ljubavi za spasenje svih ljudi.“ Upravo zato, uputio je, križ postaje i osobni put svakoga vjernika: „Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.“

U nastavku homilije istaknuo je kako svaki čovjek nosi svoj životni križ: „Taj naš životni križ ima svoje lice i naličje, svoju težinu, svoju bol i svoje rane.“ No upravo u vjeri taj križ dobiva smisao, jer ga vjernik nosi „s pouzdanjem i nadom koja križ uvijek povezuje s uskrsnućem“, zaključio je.

Nakon homilije uslijedila je sveopća molitva, zatim klanjanje križu kao središnji čin obreda, tijekom kojega su vjernici pristupali i iskazivali štovanje Kristovu križu. Potom je podijeljena pričest.

Po završetku obreda dio vjernika razišao se u tišini, dok su drugi ostali u molitvi pred Kristovim grobom.