U obredima su sudjelovali i srijemski biskup koadjutorom Fabijan Svalina, kancelar Biskupskog ordinarijata vlč. Tomislav Lasić te laćarački župnik vlč. Ivica Zrno.

Pjevanu Muku po Ivanu, uz mons. Španovića (uloga Isusa) i vlč. Zrna (uloga evanđeliste) izveo je župni zbor „Sveta Cecilija“ pod ravnanjem s. Cecilije Tomkić.

Zbor je i ove godine dao sudjelovao u obredima Velikog petka pjevajući, uz Muku, prikladne pjesme kao što su Ronite suze anđela kori, Na rajskom drvu… Neke od tih pjesama su srijemskomitrovački original jer su ih skladali župni orguljaši koji su bili na službi u Srijemskoj Mitrovici.

Župnik Španović je u homiliji podsjetio vjernike da Kristova smrt na križu nije kraj, već nakon križa slijedi Uskrsnuće.

„Muka koju smo slušali završila je polaganjem Isusa u grob. U korizmi smo molili Križni put i završavali četrnaestom postajom ‚Isusa polažu u grob‘. Izgledalo je da je tu kraj. U jednom taboru je nastupila velika radost. Pobjeda! Uklonjen je Isus koji je smetao svojim riječima, svojim zahtjevima, svojom pojavom. U drugom taboru, gdje je bila Isusova majka, apostoli, malobrojni Kristovi simpatizeri, zavladala je žalost i strah. I činilo se da je četrnaesta postaja kraj, da zlo i nepravda imaju posljednju riječ, da mržnja kraljuje, da tama caruje. Da je ostalo na četrnaestoj postaji mi večeras ne bi bili u zajedništvu s milijardama ljudi okupljenih u proslavi Kristove muke i smrti. Uslijedila je petnaesta postaja, Kristovo slavno uskrsnuće, koje ćemo prekosutra svečano proslaviti, a svake nedjelje kod svake svete mise slavimo otajstva bitna za naše spasenje. Obnavljamo kod svake svete mise Kristovu muku, smrt i uskrsnuće. Slavimo petnaestu postaju… Kaže pobožni pisac ‚I tebe će jednom položiti u grob. Gledaj da ti tijelo bude izmučeno trudom i naporom dobrih dijela.‘ Za vjernika, koji izgrađuje svoj život evanđeoskim načelima, ovo nije zastrašujuće. On zna da će jednoga dana umrijeti. Zbog Kristova groba svi naši grobovi nisu više rupe, nego kolijevke za novi život. Tako kršćanina vjernika ne plaši podsjećanje da će jednom biti položen u grob. To je zahvalna opomena. Zbog te istine nastojimo sve više biti slični Kristu i živjeti otajstvo križa. A življenje toga otajstva je teško, zahtjevno, uzak je put koji vodi u spasenje, ali to je jedini put, jedini način da postignemo ono što je Isus želio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Zato čovjek kršćanin nikad nije čovjek straha, panike, očaja. Jeste čovjek žalosti. Žalosti se zbog mnogih problema, ali nikad nije u očaju. ‚I tebe će jednom položiti u grob‘ znači: ‚I ti ćeš jednom živjeti zauvijek.‘ I zato večeras dok smo zagledani u križ Isusa Krista, preko četrnaeste postaje, preko Kalvarije, preko Velikog petka, mi već vidimo uskrsno jutro i Uskrsloga“, kazao je između ostaloga mons. Španović.

Nakon službe riječi uslijedilo je otkrivanje križa i poklon križu, pred kojim se najprije poklonio biskup Svalina, potom svećenici, a onda i okupljeni puk. Poslije pričesti vjernici su se razilazili u tišini. Mnogi su ostali u molitvi pred Kristovim grobom, kojega će čuvari, prema tradiciji, čuvati neprekidno sve do Vazmenoga bdjenja.