Od euharistijskog dara po duhu ljubavi dolazi sve dobro

Euharistija je sakrament jedinstva i podsjeća nas da je vrhovno dobro za narod i državu ono dobro koje dolazi odozgor, to je dar Božji. Ono se u povijesti i vremenu ostvaruje u traženju istine, jedinstva i sloge među ljudima i građanima.
“Draga braćo i sestre!
Želim izraziti svoju radost što sam danas s vama na euharistijskom proštenju Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Od srca zahvaljujem vašem biskupu preuzvišenom mons. Marku Culeju i vašem župniku prečasnom gospodinu Josipu Đurkanu na pozivu i na pozdravnim riječima.
Srdačno pozdravljam sve prisutne na ovom slavlju: svećenike, redovnike, redovnice, bogoslove i sjemeništarce, predstavnike vlasti, svu braću i sestre u vjeri, sve hodočasnike koji su danas došli slaviti presvetu Euharistiju.
Ovo je proštenište Božje ljubavi, Kristove predragocjene Krvi, po tome je i ovo svetište jedinstveno u Hrvatskoj. Ovdje je u središtu čašćenja osoba Isusa Krista, Utjelovljena Riječ Božja. Crkva se u ovo vrijeme užurbano priprema na Veliki jubilej godine 2000., jubilej Utjelovljenja Riječi Božje.
Zašto slavimo Veliki jubilej? Sam Sveti Otac odgovara na to pitanje. On kaže: “Sva povijest kršćanstva čini nam se jednom rijekom u koju se slijevaju vode mnogih pritoka. Godina 2000. poziva nas da se susretnemo obnovljenom vjernošću s produbljenim zajedništvom na obalama te velike rijeke: rijeke Objave, kršćanstva i Crkve, koja teče kroz povijest čovječanstva polazeći od događaja što se zbio u Nazaretu, i zatim u Betlehemu, prije dvije tisuće godina. To je uistinu #!rijeka#!, koja sa svojim rukavcima, prema izričaju psalmista, veseli grad Božji” (TMA, 25).
U toj rijeci ima izvrsno spasiteljsko mjesto i Ludbreg sa svojim prošteništem Predragocjene Krvi Kristove. Ovo je mjesto posebnog Božjeg djelovanja. Stoga ovamo vjernici dolaze moliti se, ispovijedati se, izvršiti zavjete i osobito slaviti svetu misu. Dobro je da se prisjetimo i svih hodočasnika koji su desetljećima i stoljećima dolazili ovamo tražeći duhovnu hranu, a sada su prispjeli u vječnu domovinu. Oni su nam duhovno blizi, slušaju našu pjesmu radosti i pridružuju nam se u ovom slavlju udruženi u nebeskom zboru svetih.
Želimo da i ovo slavlje uđe u red naše duhovne pripreme za Veliki jubilej koji je pred vratima. Godina 2000. bit će euharistijska godina. U svim našim biskupijama organizirat će se euharistijski kongresi, a njima će prethoditi pripreme po župama, dekanatima i prošteništima. Na međunarodnom planu bit će veliki euharistijski kongres u Rimu.
Danas naviještamo Euharistiju kao djelotvorni znak za svijet koji se obnavlja u otajstvu Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Danas naviještamo da od euharistijskog dara po Duhu ljubavi dolazi sve dobro kršćanskog života: sakramenti, zapovijedi, crkvene ustanove, sve što Crkva čini na društvenom, odgojnom i karitativnom području.
Veliko je ovo slavlje Predragocjene Krvi Kristove. Ovo nam slavlje uprisutnjuje sakramentalni znak najviše Božje ljubavi, znak definitivnog saveza Boga s njegovim narodom. Ovo nam slavlje budi udivljenje i zahvalu prema Bogu koji nas je po muci, smrti i uskrsnuću Svoga Sina Isusa Krista spasio.
Mi želimo u ovom slavlju ponovno učvrstiti vjeru u prisutnost Kristovu u prilikama posvećenog kruha i vina te u isto vrijeme želimo navijestiti Euharistiju kao središte života Crkve i svakog vjernika.
Euharistija je veliko otajstvo naše vjere. Toliko je visoko, toliko je božansko to otajstvo da nikada nećemo potpuno shvatiti sve što se po njemu vrši za Crkvu, za zajednicu vjernika, za ovaj grad, za našu domovinu Hrvatsku, za svijet. Isus je rekao: “Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu” (Iv 6, 56). Dakle, Isus u euharistijskom zajedništvu suobličuje sebi one koji se hrane njime.
Lakše nam je možda zbog naše privatne pobožnosti razumjeti to na nekom pojedinačnom, osobnom planu. Možda je teže shvatiti da je Euharistija i društveni, socijalni čin. Euharistija tvori od mnogih jedno tijelo koje je tijelo Kristovo u snazi Duha Svetoga. Euharistija čini od mnogih jedno tijelo koje je Crkva. To tijelo smo mi danas okupljeni na ovoj misi. Ovo tijelo izražava na društvenom i građanskom planu snagu Duha Kristova koji preobrazuje povijest.
Treba naglasiti da plod Euharistije nije samo pojedinačan, nego i društven. Duh Sveti je snaga koja povezuje zajednicu vjernika u ljubavi. Duh Sveti usmjeruje zajednicu vjernika prema svijetu da ga mijenja.
Po Euharistiji postajemo jedno u Kristu. Mi smo Božji narod na putu u povijesti, svjedoci Božjeg plana spasenja za čovječanstvo. Ako Euharistiju živimo na osobnom i društvenom planu, mijenjamo i sebe i društvo oko sebe po Isusovu primjeru. Mi tada živimo u Kristu i omogućujemo da Krist živi u nama. Krist nam pomaže da živimo kako je on živio, da živim kao sinovi i kćeri Očeve, da ljubimo kako je on ljubio, da služimo kako je on služio.
Isus je rekao: “Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan” (Iv 6, 54). To očekivanje blaženog i konačnog susreta s Kristom uskrslim u slavi daje smisao sadašnjosti i potiče nas da se zauzmemo oko izgradnje društva na ovoj zemlji, da u tom društvu vlada pravda, sloga, istina ljudskih odnosa, sposobnost da se ljubi i da se oprašta; uči nas mirotvorstvu, solidarnosti i poštivanju svake ljudske osobe. Čini od nas ljude nade koji s povjerenjem i predanjem Božjoj providnosti idu u susret budućnosti. Pomaže nam da nikada nikome zlo ne činimo.
Tako unosimo u društvo, u naše gradove i sela, u njegove ustanove i strukture evanđeoski duh blaženstva, duh koji se hrani i koji crpi snagu od euharistijskog kruha i crkvenog zajedništva.
Euharistija potiče sve nas da u vidu godine 2000. odgovorimo pozivu Svetoga Oca Ivana Pavla II., koji Veliki jubilej vidi kao posebnu prigodu za promicanje mira, očišćavajućeg kajanja i opraštanja. Nije to lagan izbor. Lakše je ostati na mjestu i ne pokrenuti se. Ali život i budućnost naša i naše djece i mladih traže od nas taj hrabri iskorak.
Ova godina 1999., zadnja pred Velikim jubilejom godine 2000., jest, čini se, u nas i godina posebnih društvenih i političkih preispitivanja, pa i nesigurnosti. Svjedoci smo jakih sukobljavanja stavova, rastućeg nepovjerenja, osobito kod ljudi od politike, naglašenih sumnjičenja, trovanjem zalivenih osuda i skučenih vidika.
Euharistija nam neposredno ne daje odgovore i gotova rješenja za takve probleme. Ali je svaki od nas i svaki građanin pozvan da se poštene i zabrinute savjesti za dobro Domovine založi u traženju putova moguće sloge i konstruktivne suradnje.
Međutim, Euharistija je sakrament jedinstva i podsjeća nas da je vrhovno dobro za narod i državu ono dobro koje dolazi odozgor, to je dar Božji. Ono se u povijesti i vremenu ostvaruje u traženju istine, jedinstva i sloge među ljudima i građanima.
Ne radi se o jeftinoj i lakoj slozi na montiranim programima, nego o slozi temeljenoj na izvrsnim i bezuvjetnim vrednotama, kao što su: opće dobro, nacionalno dobro, prava ljudskih osoba i primarnih skupina, osobito obitelji, obrana života, pozornost prema siromasima, potrebnima i onima čiji se glas ne čuje. O ovim i sličnim temama – kako bi se moglo založiti za dobro sviju – potrebno je naći mjesto za dijalog te sabrati zajedno ideje i snage, naći nove oblike za susrete, diskusiju i izmjenu stavova, poštujući uvijek svačija prava i ovlasti.
U ovoj Euharistiji molimo i za sve kojima je povjerena odgovornost za naše društvo, narod i državu da opće dobro nikada ne podrede sitnim interesima i malim računima pojedinaca i vlastitih skupina, da ih Bog obdari razboritošću, poštenjem te odgovornošću za svaku javnu riječ i djelo.
Katolička Crkva u Europi priprema svoju drugu Sinodu biskupa u Rimu koja će se održati u listopadu ove godine. Sveti Otac nam je za svog nezaboravnog hodočašća po Hrvatskoj prošle godine rekao i ovo: “Europa je krenula u novi odsjek svojega jedinstva i rasta. Da bi radost bila potpuna, nitko ne smije biti zaboravljen na putu koji vodi u europski zajednički dom” (Bit ćete mi svjedoci, str. 51).
Molimo i za tu europsku otvorenost i zajedništvo koje je toliko na srcu Ivanu Pavlu II. Da nam bude uvijek na pameti kako svako zatvaranje i izolacija jesu protiv nas, a osobito protiv budućnosti i napretka naše djece i mladih.
Molimo danas u ovom zelenom kraju gornje Podravine, na vratima Zagorja za sve poljodjelce i sve koji žive od zemlje da im društvene i državne službe omoguće da obrađujući Lijepu našu mogu zaslužiti dovoljno sredstava za sebe i život svojih obitelji.
Isus Krist koga javno častimo u Presvetom sakramentu je došao k nama, umro je za nas, uskrsno je i želio je ostati s nama ne samo da bismo ga slavili u Euharistiji, nego da bismo s njim u srcu naučili živjeti po našim gradovima i selima u slozi te međusobnom poštivanju u onom zajedništvu koje sakrament svete Euharistije označava i ostvaruje.
Majka Božja, najvjernija odvjetnica Hrvatske, neka nam pomogne razmatrati i častiti euharistijsko otajstvo njezina Sina tako da bismo ga mogli nositi u svakidašnji život.
Po zagovoru svete Marije i blaženog Alojzija Stepinca, molimo te, Gospodine, brani, jačaj i spasi nas sada i vazda. Amen.”