Odgovor vlč. Anišića na napade na katoličke svećenike

Subotica, (IKA) – U ime katoličkih svećenika Hrvata – Bunjevaca subotički župnik Andrija Anišić uputio je pismo uredništvu Nedjeljnog telegrafa u Beogradu, kao, kako je naveo, odgovor na napade i klevete na katoličke svećenike i na Katoličku crkvu koje su objavljene u tome listu 14. siječnja na str. 32. i 33. iz usta predsjednika Bunjevačkoga nacionalnog vijeća u SCG Nikole Babića i arhitekta Mije Mandića, koji se bavi proučavanjem “povijesti Bunjevaca”. U pismu, koje je objavljeno u Nedjeljnom telegrafu, vlč. Anišić navodi da je: klevetnička tvrdnja da katolički svećenici imaju “ogromnu ulogu u odnarođivanju Bunjevaca… oni u propovijedima govore da su Bunjevci, zapravo, Hrvati, pa čak da ovdje i ne postoje Bunjevci!” vrlo opasna, zbog koje bi, da je to istina, on i mnogi drugi katolički svećenici Hrvati – Bunjevci već odavno završili na sudu i ukoliko je Babić ne povuče javno, dodao je, vjerojatno će ga morati tužiti kako bi zaštitili svoj ugled i ugled Katoličke crkve koju napada. Ističući da je katolički svećenik, vlč. Anišić u reakciji je napisao da se vrlo rijetko u propovijedima bavi nacionalnim pitanjem, jer je Katolička crkva nadnacionalna, te da je on tako župnik i Mađarima i Hrvatima, Slovacima… pa i onima koji za sebe tvrde da su samo Bunjevci, pa čak i da su katolički Srbi. Ističući da će uvijek učiti druge da Bunjevci postoje, da je to divna grana hrvatskog naroda te da se uvijek ponosi i ponosit će se da pripada bunjevačkom rodu i hrvatskom narodu, vlč. Anišić dodao je da tu svijest nije “usisao” u Zagrebu, na teološkim studijima i da nije otišao u Zagreb kao Bunjevac, a vratio se kao Hrvat. Prokomentirao je pri tome da je komična tvrdnja da oni koji idu studirati u Hrvatsku, u Zagreb “odu kao Bunjevci, a vraćaju se kući kao deklarirani, ortodoksni Hrvati….”. Vlč. Anišić ukazao je i da je tvrdnja da mladi Bunjevci iz Subotice odlaze u Hrvatsku na studije, prvenstveno teološke, također apsurdna i apsolutno lažna, jer svega nekoliko mladića studira teologiju u Hrvatskoj.

U svome pismu vlč. Anišić prokomentirao je da je Babić otkrio kakav je katolik tvrdnjom da “mladi Bunjevci” uz pomoć raznih donacija odlaze u Hrvatsku … zatim i na mnogobrojne “pompozne vjerske događaje (recimo kad Papa posjećuje Hrvatsku ili Mađarsku)”, pri čemu je vlč. Anišić ukazao da nijedan Bunjevac katolik neće govoriti o svome vrhovnom poglavaru tako. O tome da samo Bunjevci od svih nacija, ako već Babić tvrdi da su Bunjevci nacija, nema svoju matičnu državu i to da Hrvati nemaju “kolo” je priča za sebe na što će se osvrnuti, vjerujem, oni koji su za to kompetentni, dodao je vlč. Anišić.

U pismu se vlč. Anišić osvrnuo i na izjave drugoga sugovornika Nedjeljnog telegrafa, prije svega na tvrdnju: “Katolička crkva nas ucjenjuje time što službu drži na hrvatskome književnom jeziku, a ne na bunjevačkoj ikavici. Hrvati, preko Crkve, prevode Bunjevce u svoj nacionalni korpus…”. To je, prema ocjeni vlč. Anišića, prevelika i opasna tvrdnja. Prokomentirao je da treba dokazati kako to ona “ucjenjuje” i kako i gdje to čine “preko Crkve!”, dodavši da se Crkva time ne bavi, osim prosvjećivanjem ljudi, uz svoju vjerničku odnosno crkvenu djelatnosti, a svatko odlučuje sam, a kod djece odlučuju roditelji. “Tako smo”, napomenuo je vlč. Anišić, “i uoči posljednjega popisa: prosvjećivali svoje vjernike i poticali ih da se izjasne kao Hrvati, jer Bunjevci po svemu – kako je to očito iz mnogih povijesnih dokumenata i po vjeri, i po kulturi i, dakako, po ikavici, pripadaju hrvatskom narodu, premda jesu Bunjevci, kao što su i Dalmatinci, Dalmatinci, ali i Hrvati ili Šumadinci Šumadinci, ali i Srbi, no, nikog nismo “preveli” – a i kako bi – u Hrvate”. Vlč. Anišić izrazio je nadu da će se na ostale “komične tvrdnje” osvrnuti netko drugi, kao na primjer na ono da je Marko Kraljević i “naš” tj. bunjevački, zatim da je na teritoriju Vojvodine poslije 1945. godine bilo oko 400.000 onih koji su se izjasnili kao “Bunjevci i Šokci”, zatim da su Bunjevci bili bogumili i pravoslavci te da “poslije (15. st.) prelaze u katoličanstvo….”; zatim da po posljednjem popisu u Subotici ima 65% Bunjevaca i Srba, a 38% Mađara (65 + 38 = 103; a što je s onima koji su se drugačije izjasnili?).

Vlč. Anišić izrazio je još jedno čuđenje, jer iz objavljenog teksta ispada da se sav njihov rad na očuvanju bunjevačkoga “nacionalnog identiteta” svodi na zaštitu Bunjevaca od “njihovih katoličkih svećenika” i od njihove “Katoličke crkve”. Bolje bi bilo, prokomentirao je vlč. Anišić, da porade na tom da se u bunjevačkim obiteljima ponovno počne razgovarati bunjevački, da se zauzmu za otvaranje bunjevačkih škola, da “isposluju” kod postojeće vlasti da Bunjevci – budući da im je ovo matična država – budu konstitutivni narod ove države.