I ove godine na susretu je sudjelovalo više od tisuća maturanata iz Splita, Trogira, Kaštela, Omiša, Makarske, Sinja i Ploča, a pridružili su im se i maturanti iz Zadra pod vodstvom don Marka Dokoze, zamjenika predstojnika Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije.

Prije zajedničke mise, koja je bila središnji dio ovoga susreta, maturanti, njihovi vjeroučitelji i nastavnici, imali su priliku za ispovijed. Mladima se obratio i fra Miro Šego koji je ukratko predstavio povijest i sadašnjost župe Humac te im pojasnio što sve mogu vidjeti u svetištu.

Euharistijsko slavlje predvodio je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić. U koncelebraciji su bili župnik Župe sv. Ante i gvardijan istoimenog samostana fra Miro Šego, studentski kapelan iz Splita don Antun Mate Antunović te župnik Župe Gospe od Anđela u Trogiru don Nikola Mikačić. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor mladih „Regina Caelli“ iz spomenute trogirske župe pod ravnanjem Tončija Režića. Liturgijska čitanja te molitvu vjernika pripremili su i čitali maturanti Srednje škole „Ivan Lucić“ iz Trogira pod vodstvom vjeroučiteljice Anite Vuletin.

Na početku propovijedi mons. Velić je najprije prenio pozdrave nadbiskupa Zdenka Križića, istaknuvši njegovu blizinu mladima i molitvenu potporu. Govoreći maturantima, upozorio je na izazove današnjeg vremena u kojemu se mladima često nude površne vrijednosti, usmjeravajući ih na izgled, dojam i digitalni svijet, umjesto na ono što istinski izgrađuje čovjeka. Istaknuo je kako starije generacije ponekad, svjesno ili nesvjesno, nude i loše primjere, ali i kako postoje oni koji mladima žele prenijeti ono što je doista vrijedno i trajno.

Protumačio je kako je ključno pitanje života ne što netko drugi oblikuje od nas, nego što sami činimo sa srcem koje nam je povjereno, potaknuvši mlade da ga ne prepuste prolaznim stvarima, nego da ga otvore Bogu koji jedini daje smisao, radost i sigurnu budućnost. Posebno ih je ohrabrio da u tišini i iskrenosti srca postave sebi temeljna pitanja o životu, vlastitim željama i pozivu.

Uputio je kako se prava snaga ne nalazi u onome što je vidljivo, nego u onome što čovjek nosi u nutrini i iz čega donosi odluke. Podsjetio je i kako Bog ne oduzima slobodu, nego je usmjerava i ispunja, dajući čovjeku milost da izdrži kušnje i raste u dobru. Zaključio je pozivom da čuvaju svoje srce i u njemu prepoznaju ono što je doista vrijedno, jer „puno je važnije što nosimo u srcu nego ono što imamo u rukama“.

Prije svečanoga blagoslova okupljenima se obratila predstojnica Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije prof. dr. sc. Jadranka Garmaz koja je zahvalila svima koji su sudjelovali u organizaciji i pripremi susreta. Maturantima je poručila da dopuste Duhu Svetomu da ih oslobodi straha i vodi kroz život. Potaknula ih je da ono što čine, čine od srca kao da čine Gospodinu te da njihov izbor životnoga puta ne bude samo traženje posla, nego odgovor na Božji poziv. Pozvala ih je da budu „sol zemlje i svjetlost svijeta“, živeći svoju vjeru konkretno i hrabro u svakodnevici. Istaknula je važnost poštenja, stručnosti i služenja drugima te ih ohrabrila da se ne boje izabrati i zahtjevniji put ako je to put istine.

Nakon misnoga slavlja katehezu i svjedočanstvo održao je studentski kapelan u Splitu don Antun Mate Antunović koji je, polazeći od vlastitoga životnog iskustva, govorio o potrazi za smislom i istinom. Posvjedočio je kako se čovjekova duboka čežnja za puninom života ne može ispuniti prolaznim stvarima, nego jedino susretom s Bogom koji daje trajnu radost i sigurnost. Govorio je i o vlastitom putu vjere, traženja i sazrijevanja, istaknuvši kako odgovori na najdublja životna pitanja ne dolaze odmah, nego kroz iskreno traženje i otvorenost. Posebno je upozorio na opasnosti suvremenih ovisnosti i površnih sadržaja koji zarobljavaju srce, potaknuvši mlade da budu budni i odgovorni u odnosu prema onome što primaju u svoj život. Istaknuo je kako sloboda ne znači činiti sve što se želi, nego birati ono što vodi istinskom dobru i punini života. Potaknuo ih je da se ne boje odluka, nego da u njima traže Božju volju i oslonac. Zaključio je pozivom na povjerenje u Boga, istaknuvši kako čovjek istinsku slobodu i sreću pronalazi tek onda kada svoj život u potpunosti povjeri Kristu.

Po završetku duhovnoga dijela na Humcu, mladi su pošli dalje prema Međugorju i Mostaru gdje su imali slobodno vrijeme za ručak, druženje i razgledavanje znamenitosti te prigodu za molitvu u međugorskom svetištu.