„Trebali bismo zapravo govoriti o pobožnostima, u množini, budući da se radi o velikom opusu i raširenom načinu moljenja koji je u sebi vrlo različit. Ono što na najbolji način karakterizira pučke pobožnosti je da svoj temelj crpi u Božjoj riječi, ali ponajviše u liturgiji Crkve“, rekao je Gerić uvodeći u temu.

Objasnio je kako ti molitveni izričaji puka nisu prepušteni slučajnosti „nego Crkva kao majka bdije i nad ovakvim izričajem bogoslužnih obrazaca“. Upute i pravila za takav način molitve sadržani su u Direktoriju za pučku pobožnost, koji je svoju posljednju reviziju imao 2001. „Među tim se poticajima u Direktoriju govori da je takav način bogoslužja vrlo usko s povezan liturgijom Crkve“, rekao je. 

Postoji, istaknuo je, razlika. Liturgija je odredište i izvor duhovnog i vjerničkog života, a pobožnosti su nadopuna tome. „Duhovni život kršćana ne iscrpljuje se u sudjelovanju u liturgiji. Dodatak liturgiji su pobožne vježbe kršćanskog naroda. „Ali ne bilo kakve, ne proizvoljne, nego pobožne vježbe koje su preporučene od nadležne crkvene vlasti“, objasnio je Gerić. „One imaju isti cilja kao i liturgija, da nas uvedu u otajstvo spasenja. Ali to čine na jedan drugačiji, spontaniji način od liturgije, s više emocija“, pojasnio je. 

Podsjetio je da postoje četiri osnovna oblika pučkih pobožnosti, pobožne vježbe te štovanje ili čašćenje, što ostaje na osobnoj razini, a zatim pučka pobožnost i pučka religioznost koje spadaju u narodne običaje. U izlaganju se zadržao na prve dvije te naveo primjere: križni put, put svijetla, devetnice, tridesetnice, trodnevnice te pozvao na življenje i prakticiranje molitve. Kao i obično, na kraju susreta u katedrali okupljeni su molili odabrani primjer pučke molitve, izvijestila je Riječka nadbiskupija.