Voditeljica kampa bila je sestra Mirjam Jerković, članica Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa u Rijeci i zamjenica povjerenika za mlade Riječke nadbiskupije koja je, u suradnji sa sestrom Marijom Filoteom, studentskim kapelanom fra Ivanom Dominikom Iličićem i pet mladih animatora, približila sudionicima kampa Blaženu Djevicu Mariju istaknuvši njezine vrline kojima je zavrijedila postati uzorom vjernika. Na kampu se svakodnevno slavila misa, organiziralo euharistijsko klanjanje, molitve Gospine krunice i jutarnje molitve časoslova. Animatori su mladima svaki dan predstavili jedno Gospino svetište – središte ukazanja, stavljajući pozornost na upute za ispunjeniji i radosniji život koje Gospa šalje iz Fatime, Lurda, Guadalupe i Međugorja svim ljudima svijeta.

Na put upoznavanja Djevice sudionici kampa zaplovili su zazivom Duha Svetoga te promatrajući Mariju kao Majku Kristovu i kao Ženu. Ona je postala novi Kovčeg Saveza i zahvaljujući njoj možemo u svakom trenutku, posebno u svetohraništu, vidjeti, osjetiti i svjedočiti Božju prisutnost među nama. Također, Marija kao žena slika je cijele Crkve, Zaručnice koju Krist ljubi i daje život za nju, odakle izvire unutarnja logika odgovora na pitanje zašto žena ne može biti svećenik. Ovu kao i svaku sljedeću vrlinu Zvijezde Mora, mladi su detaljno proučili u samostalnom i grupnom radu pomoću kojih su obogaćivali vlastiti život i živote bližnjih. Duhovnu ‘plovidbu’ nastavili su gledajući u Službenicu Gospodnju, onu koja je spremna vršiti i izvršiti Božju volju u potpunosti. Na prvom mjestu Bog želi posvetiti svakog čovjeka kroz apostolski rad koji se sastoji od svakodnevnih sitnica. Za lakše putovanje izdvojili su pet kamenova koji ih paraliziraju u vršenju volje Božje: potreba apsolutne sigurnosti, strah otkrivanja i spoznaje Božje volje, potpuna bezvoljnost, strah od žrtve i strah od promašaja. „Zaogrnuti Majčinim plaštem lakše ispunjavamo volju Očevu koja nam omogućuje uživati stalnu Kristovu prisutnost te našim pristankom rađanje novog Neba na Zemlji. Barku smo nakratko zaustavili i u tišini promatrali Božju dobrotu, ljubav i milosrđe koje nam bijaše iskazano sakramentom pomirenja i Njegove žive prisutnosti u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ohrabreni živom Riječju koja je govorila našim srcima, doplovili smo do Majke Crkve i progovorili o dobru i zlu koje je prisutno u Crkvi. Zaključivši kako dobro i sveto uvijek pobjeđuje, a zlo je često umetnuto i proizlazi iz ljudskih slabosti i rana, odlučili smo ne šutjeti o njemu, pokušati ga zaustaviti što ranije i zaštititi ranjene, a one koji ga čine razumjeti i u ljubavi im pomoći osloboditi ga se“, poručili su sudionici kampa.

Mladi su na kampu promišljali o Mariji kao onoj koja zagovara čitavu Crkvu u svim potrebama pred svojim Sinom. Duhovno krstarenje priveli su kraju Marijinom poniznošću. Ona je savršen primjer kako zadržati čistu ljubav, ne navezati se ni na što i ni na koga. Marija nas sve upućuje na Boga i veličanjem Njemu daruje sve pohvale i milosti koje prima na Zemlji. Poniznost je istina o sebi, Bogu i drugima, da bismo je postali svjesni potrebno je neprestano rasti, padati i podizati se, posvjedočili su sudionici kampa.

Raskošni duhovni program nije spriječio uživanje u ljetnim radostima, disciplinu kućanskih poslova i otkrivanje novih bisera, od kojih vrijedi istaknuti samostan sestara benediktinki. Također, nisu izostale večernje zabave uz igre i pjesme koje su još trajnije i čvršće izgradile zajedništvo mladih.