Susret je počeo molitvom Srednjega časa, nakon kojega je okupljene svećenike iz Jastrebarskog, Ozaljsko-lipničkog, Karlovačkog i Dugoreško-mrežničkog dekanata pozdravio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Nakon uvodnog pozdrava okupljenima se obratio zagrebački nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša. „Svaki početak je neizvjestan“, kazao je nadbiskup Kutleša i istaknuo tri faze sinodalnog procesa. Kao prvu naveo je slušanje: „Upravo mi svećenici i biskupi moramo biti ti koje će slušati drugoga. Druga faza je ona kada trebamo raspravljati i donositi odluke, a ono što smo poslušali, trebamo izvršavati u trećoj fazi.“ Mons. Kutleša poručio je kako očekuje i vjeruje kako će suradnja biti sve bolja i bolja. „Vjerujem da postoji dobra volja i želja za istim ciljem jer poslani smo vjernicima spašavati njihove duše“, rekao je nadbiskup Kutleša.
Kardinal Bozanić pozdravio je i pomoćne biskupe Ivana Šaška i Miju Gorskog, koji su zajedno s tajnikom Sinode preč. Denisom Barićem vodili susret i predstavili knjigu „Izjave i odluke Druge sinode“. Istaknuo je kako je ovo samo početak te da “Izjave i odluke“ treba prenijeti u pojedine zajednice i skupine dekanata i župa. „Izjave i odluke“ plod su „naše Sinode koja je trajala dugo vremena i koja se sada izrazila na ovaj način – da ovo što je zapisano postane dio nas, da to prihvatimo i da prema tome postavimo smjernice za naše pastoralno djelovanje te da prihvatimo zakone koje ćemo obdržavati i slijediti“, kazao je kardinal Bozanić.
Biskup Šaško govorio je o crkvenosti u slavljenju Kristova otajstva te istaknuo kako „Sinoda upućuje na uporišta i usmjerava prema obnovi pomoću novih pastoralnih odaziva i izbora vjernih Evanđelju i čovjeku ovoga vremena, osobama, obiteljima, mladima i djeci. To obnovljeno živo lice Crkve ocrtava: 1) rast zrelih vjerničkih odnosa, sposobnih za slušanje i za uzajamnost, sposobnih za susrete, za razgovor s polazišta vjere i crkvenosti; 2) veću otvorenost za uzajamno prihvaćanje, ugrađivanje darova različitih služba i poziva u Nadbiskupiji; 3) snažniji osjećaj za poslanje u odnosu prema društvu i u društvu, pri čemu nastojanja Crkve u skladu s njezinom naravi idu u smjeru oplemenjivanja i obogaćivanja u susretima vođeni Božjom ljubavlju prema svijetu. Sve to pretpostavlja raspoloživost za zajedništvo, suodgovornost i suradnju za ono što često riječima naglašavamo, a toliko puta u životu ne uspijemo ostvarivati. Time se odgaja za crkvenost i izbjegavaju se paralelne inicijative i podjele.“
Nadalje, biskup je dodao kako „liturgija najviše održava crkvenost Crkve. U njoj se odražava i njezina narav, njezino poslanje, njezina snaga, njezine službe, odnosi u njoj i konačna svrha. Liturgijska slika Crkve koja slavi na način koji Crkva prepoznaje svojim očituje sav smisao, sve vrijednosti – vjeru, ljubav i nadanja.“ Biskup Šaško spomenuo se i odnosa prema nedjelji te naglasio kako pitanje nedjelje za Crkvu „nije gospodarsko pitanje, niti pitanje socijalne pravednosti ili ojačavanja društva. Ključ je crkvenost – odnos prema slavlju života s Bogom, iz kojega proizlaze sve druge posljedice.“
Nakon izlaganja biskupa Šaška doprinos ovom susretu dao je mons. Ferdinand Vražić, umirovljeni svećenik koji pastoralno pomaže u karlovačkoj Župi Presvetog Srca Isusova, poručivši braći svećenicima kako su svi zajedno odgovorni za Nadbiskupiju i za vjernike. „Prvo čovjek, a onda sve drugo. Kad se zanemari čovjek, onda badava sve institucije“, dodao je mons. Vražić.
Biskup Gorski istaknuo je kako Sinoda stavlja naglasak na posvećivanje većeg prostora ranjenim vjernicima, omogućavanje duhovne pomoći i prihvaćanje onih s ruba društva. Naglasio je kako je važno izgrađivati župno crkveno zajedništvo, promicati čitanje Svetoga pisma i formirati biblijsku zajednicu. Dotaknuo se i župne kateheze i kazao kako bi ona trebala biti „organizirana za sve vjernike svih životnih dobi“, kako bi kateheze prerasle u žive krugove župne zajednice.
„Centralne ustanove su tu zbog svećenika na terenu“, naglasio je biskup Gorski govoreći o trećem dijelu „Izjave i odluke“ koji se odnosi poziv i poslanje Crkve zagrebačke. Dodao je kako „Nadbiskupski duhovni stol ima zadaću biti konkretna potpora župnom pastoralu: u planiranju, davanju smjernica, priređivanju katehetskih pomagala, liturgijskih materijala, formaciji pastoralnih suradnika…“.
Biskup Gorski na kraju je kazao kako su ove „Izjave i odluke“ samo slovo, a „slovu treba dati duh, život, a to ovisi o nama.“ Nakon izlaganja biskupa Gorskog uslijedila je rasprava u kojoj su se svećenici dotaknuli brojnih pitanja poput krizmanih kumova, pitanja malih župa, predstavljanja „Izjava i odluka“ u župnim zajednicama i sl.

Preč. Denis Barić, tajnik Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, u svom izlaganju podsjetio je na tijek Druge sinode i predstavio nastanak knjige „Izjave i odluke“. „Brojevi su smjerodavni i zakonodavni, budući da je ova knjiga partikularno pravo naše Nadbiskupije“, kazao je preč. Barić i naglasio kako je „događaj Sinode bio puno širi od samih sinodskih zasjedanja i u njega su bili uključeni svi vjernici Nadbiskupije.“
Svećenicima je po završetku susreta darovana knjiga „Izjave i odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije“, kao i Spomen-medalja XXV. obljetnice nadbiskupske službe kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa metropolita zagrebačkoga. Tijekom ožujka na korizmenim susretima okupit će se svećenici svih arhiđakonata u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Nakon susreta svećenika Katedralnog, Remetsko-sesvetskog i Karlovačko-goričkog arhiđakonata preostali su susreti svećenika Turopoljskog (13. ožujka) i Zagorskog arhiđakonata (14. ožujka).