Održan križni put mladih Varaždinske biskupije

Prvoga dana križnog puta vlč. Marko Domiter, povjerenik za mlade Varaždinske biskupije, okupljene sudionike je potaknuo da, hodajući postajama križnog puta, promišljaju o Isusovom svjedočanstvu ljubavi od trenutka pranja nogu apostolima prije pashalne večere do smrti na križu.

Oba dana križnog puta završila su euharistijskim slavljem. U subotu u župnoj crkvi u Klenovniku misu je predslavio vlč. Domiter. U homiliji je rekao kako nitko ne može reći da je upoznao Boga ako ne ljubi. „Moramo se nahraniti Ljubavlju da bismo ljubav mogli dati“, poručio je mladima.

Nakon mise vlč. Nikola Bukovčan, župnik u Klenovniku, izložio je Presveti Oltarski Sakrament te predvodio euharistijsko klanjanje.

Nakon noćenja u dvorani Osnovne škole Klenovnik, mladi su u nedjelju ujutro nastavili hodočašće križnog puta koje su završili u župnoj crkvi u Bednji večernjim euharistijskim slavljem koje je predslavio varaždinski biskupBože Radoš.

U homiliji je biskup Radoš tumačio naviješteni izvještaj iz evanđelja zadržavajući se najprije na Grcima koji su čuli za Isusa, poželjeli su ga vidjeti te su Filipa zamolili da im u tome pomogne. Objasnio je da su došli baš k Filipu jer ga možemo zamisliti kao mladoga bistroga čovjeka koji je otvoren prema drugima. Filip je i grčko ime, a neki će reći i da govori grčki, odnosno njihov jezik, zato je Filip dobar most da mogu doći do Isusa i vidjeti ga.

„Oni izražavaju najdublju ljudsku čežnju: da čovjek želi vidjeti svoga Boga“, naglasio je mons. Radoš te, upitavši mlade zašto su išli na hodočašće, dodao kako vjeruje da je ono najdublje što pokreće čovjeka kada pođe na križni put ili kada dolazi na svetu misu upravo ta želja u srcu: želim vidjeti Isusa i tražim put kako ga mogu vidjeti.

Pozvao je okupljene mlade i korak dalje: da, kako je rekao, lijepo ime Filip stave u svoje prezime „kako bi se i mi zvali Filip te da drugi mogu po nama doći do Isusa. Je li to naše životno poslanje? Ako vide našu radost, vide naš umor danas, ako vide mirnoću, ako vide zadovoljstvo koje u sebi nosimo, ako vide ljubav koja nas pokreće, vjerujem da će i oni to poželjeti. Vaš životni poziv je da budete Filip koji će privesti k Isusu one koji nemaju još puta do njega, koji su stranci“, istaknuo je biskup Radoš dodavši kako ti stranci ne moraju biti iz neke druge zemlje, nego prijatelji iz škole kojima će pričati o tom iskustvu da i oni požele vidjeti Isusa. Rekao je i da nije jednostavno da to sami učine pa je uvijek dobro povesti nekoga prijatelja da pomogne, baš poput Filipa koji je poveo Andriju.

„Danas želimo i mi priopćiti Isusu da mnogi naši prijatelji, možda naši ukućani koji nisu upoznali Isusa, žele vidjeti Isusa. Njemu to danas kazati, a On neka traži put, način kako će se njima pokazati, zahvatiti njihov život, promijeniti njihov život i dati im radost“, potaknuo je mons. Radoš.

Nastavio je tumačiti evanđelje govoreći o prispodobi koju je izrekao Isus o pšeničnom zrnu koja je bila bliska ljudima u ono vrijeme, ali i danas. „Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, a ako umre donosi obilat rod.“

„Ljubav i umiranje se međusobno ne isključuju, nego naprotiv, tamo gdje ima spremnosti za davanje, za umiranje, ljubav može donijeti velike plodove“, naglasio je biskup te potaknuo na razmatranje: “Čemu sam ja to umro da bi mogao živjeti? Umro sam svojim igrama da bi mogao završiti školu. Umro sam kroz ove dane možda nekoj utakmici koja me čekala da mogu ići na ovaj križni put. Umro sam produženom odmoru, spavanju… i možemo nabrajati što je sve to u nama umrlo da bi mogli donijeti obilat rod.“

Naposljetku se dotaknuo još i Isusovog uzdignuća na križ i poručio kako bez križa Isusa ne možemo ni zamisliti ni razumjeti. Dodao je i da je geslo ovogodišnjeg križnog puta mladih „Bog je ljubav“ moguće razumjeti samo kroz Isusov križ.

„Kroz srce koje je probodeno, u kojem je zapisana ljubav prema Bogu i čovjeku i izlijeva se u naš život kao krv koja piše o toj ljubavi koja je moćna, slavna, koja nas želi zahvatiti, obogatiti i učiniti naš život plodnim. Neka nam Gospodin ulije upravo to u srce. Neka u naše srce zapiše ono što u njemu treba stajati, a to je: Bog je ljubav“, zaključio je homiliju biskup Radoš.

Na kraju euharistijskog slavlja i dvodnevnog hodočašća križnog puta mladih Varaždinske biskupije vlč. Domiter uputio je riječi zahvale prije svega Bogu „što smo mogli biti s Njime ova dva dana. Što nam je dolazio po ljudima i što smo ga mogli po ljudima ljubiti.“ Potom je zahvalio i svima koji su sudjelovali u ovogodišnjem križnom putu, posebno onima koji su se na bilo koji način uključili u njegovu pripremu, kao i župnicima te župljanima koji su hodočasnike dočekivali, pogostili i tako krijepili njihova tijela na ovom zahtjevnom putu. Naposljetku je zahvalio i biskupu Radošu na svakoj podršci.