Simpozij je trebao biti održan 17. ožujka ali je odgođen. U međuvremenu, pročelnik Centra prof. dr. sc. Stjepan Baloban prikupio je predavanja koja su trebala biti održana, kao i priloge za okrugli stol te su objavljeni u zasebnoj knjizi.

U simpoziju su udjela uzeli i predsjednik HBK mons. Želimir Puljić i predsjednik upravnog vijeća Centra mons. Đuro Hranić, koji su na početku izrekli prigodne pozdravne govore.

„Vjerujem da će i naš današnji skup te ova publikacija naših predavača i sudionika okrugloga stola pridonijeti popularizaciji sadržaja enciklike Laudato si’, da će pridonijeti našem rastu u svijesti o teocentričnosti antropocentrične stvorene stvarnosti našoj zajedničkoj odgovornosti jednih za druge, te za prekrasan vrt koji nam je darovan kao ugodno mjesto našega skladnog suživota i stvaralaštva“, rekao je mons. Hranić, upozorivši kako je enciklika Laudato si’ u javnosti „ostala pomalo nezapažena“.

Uslijedila je uvodna riječ prof. Balobana koji je istaknuo kako je „misao vodilja u organiziranju ovoga međunarodnog simpozija“ bila „sa što više stručnjaka iz civilnog i crkvenog područja ući u dijalog o ‚našoj zajedničkoj kući‘“.

„Poruka ovoga simpozija može se sažeti u dio naslova: Kako mijenjati stil života? Pod teoretskim vidom to zahtijeva promjene u načinu razmišljanja koje će – postupno – pod praktičnim vidom uroditi konkretnim promjenama u načinu svakodnevnog života“, dodao je.

Zatim su održana dva niza predavanja koji su zaključeni raspravama.

Prvo predavanje održao je akademik Mirko Orlić o temi Klimatska kriza: činjenice i posljedice. Predstavio je rezultate znanstvenih istraživanja o klimatskim promjenama.

„Kad je riječ o znanstvenicima tri su ključne riječi. To je: istraživanje, ublažavanje i prilagodba. To su tri stvari o kojim se razmišlja“, rekao je akademik Orlić dodavši kako je to ono što znanstvenici mogu učiniti te i čine već godinama.

Uslijedilo je predavanje Gospodarski rast i energija: izvori i korištenje energije prof dr. sc. Igora Dekanića. Prof. Dekanić izložio je povijesni presjek procesa gospodarskog rasta i njegovog utjecaja na okoliš. „Kroz cijeli taj proces čovječanstvo je spoznalo da čini štetu ne samo Zemlji nego i sebi, i uglavilo je određena rješenja kako se tome suprotstaviti“, ustvrdio je. Zaključio je kako je uspostavljena globalna suglasnost o nužnosti održive energetike i povećanju korištenja obnovljivih izvora energije te ostaje izazov da se to provede u praksu.

Potom je dr. sc. Đurica Pardon održao predavanje o temi Mudrost biblijskih izvještaja. „Okoliš je zajedničko dobro, baština cijeloga čovječanstva i odgovornost sviju“ (LS 95). Istaknuo je kako „većina stručnjaka koji pokušavaju opravdati ekološki pristup svijetu koristi i osvrće se na tekstove Knjige postanka“, ali, i čitava Biblija je „poruka o Bogu, ljudima i o Zemlji. Naglasio je kako se pogrešnim tumačenjima biblijskih tekstova došlo do pogrešnih zaključaka i djelovanja. To je ispravljeno u enciklici Laudato si’ koja zahtijeva novi hermeneutski pristup tim biblijskim tekstovima. Trebamo se odnositi prema Zemlji kao prema svojem domu, a ne nečemu što je tuđe te ju sačuvati za buduće naraštaje.

Sljedeće predavanje održao je dr. sc. Odilon-Gbènoukpo Singbo. Tema je bila Vidljiva i nevidljiva moć tehnologije očitovan u tehnokratskoj paradigmi. Dr. Singbo naveo je da je papa Franjo u enciklici Laudato si’ primijetio kako „nikada čovjek nije imao toliku moć na d samim sobom i ne postoji nikakvo jamstvo da će ju dobro koristiti, poglavito ako se promatra način na koji se njome služi“ (LS 104).

Istaknuo je da se moć tehnologije očituje na dva pola. S jedne strane su pozitivna dostignuća koja olakšavaju život, a s druge razorni utjecaj na okoliš. Stoga papa Franjo ističe ‚tehnokratsku paradigmu‘ kao jedan od ljudskih korijena ekološke krize u kojoj se nalazimo. Zaključio je kako se konačni cilj Papine enciklike nalazi u pojmu obraćenje, a to pretpostavlja buđenje, svjesnost, promjenu stila života u čemu dijalog zauzima ključno mjesto. Naglasio je da se pravo rješenje ne nalazi u krajnostima; tehnofobiji ili tehnokraciji, već u odnosu subjekta-čovjeka, Izvora-Boga i objekta-okoliša.

Posljednje predavanje prvoga niza održao je doc. dr. sc. Roman Globokar, koji je iz Slovenije govorio o temi Kritika antropocentrizma u enciklici Laudato si’.Dr. Globokar prigovor prvaka ekološke misli Lynna Whitea antropocentrizmu. „Prema Whiteovom uvjerenju, za izlazak iz ekološke krize prijeko je potrebno odbaciti kršćanski aksiom da ‚priroda nema drugoga razloga postojanja, osim da služi čovjeku‘“, rekao je predavač. Tom prigovoru suprotstavio je umjereni antropocentrizam u enciklici Laudato si’. „Papa Franjo se izričito protivi da se odreknemo antropocentrizma i da ga nadomjestimo biocentrizmom. Nov pogled na čovjeka jest ishodište etičnog odnosa prema prirodi, pogled koji naglašava njegovu vlastitost unutar svijeta prirode“, kazao je dr. Globokar.

Drugi niz predavanja započeo je prof. dr. sc. Valerije Vrček. Njegovo predavanje bilo je o temi Kemikalizacija životnoga prostora. Prof. Vrček izložio je globalnu inventuru kemikalija navodeći konkretne podatke o rasprostranjenosti kemikalija u svijetu. Također, posvijestio je i posebno naglasio problem plastifikacije okoliša.

Zatim je prof. Slaven Dobrović održao predavanje o temi Kako odgovoran pristup pitanju otpada mijenja stil života građana? Prof. Dobrović predstavio je stanje gospodarenja otpadom u Hrvatskoj navodeći dobre i loše primjere. Ukazao je na poteškoće koje se javljaju uslijed nepravilnog zbrinjavanja otpada opisujući korake tog postupka. „Do uspjeha u gospodarenju otpadom dolazi se jedino ja sustavan, cjelovit i koncepcijski ispravno postavljen način“, rekao je predavač te je zaključio kako je važno da Papin poziv na odgovorno ponašanje „prije svega inicira promjenu na poziciji javnog odlučivanja, a potom i potakne svakog pojedinca da svojim trudom pridonese zajedničkom cilju“.

O temi Cjelovita ekologija pape Franje – ključ za očuvanje zajedničkog doma izlagao je prof. dr. sc. Volodymyr Šeremeta, koji se javio iz Ukrajine. Podsjetio je kako je pojam ekologija prvi uveo Ernse Haeckel 1866., definirajući ga kao znanost koja proučava skup međusobnih veza i utjecaja bioorganizama i njihove okoline.

Prof. Šeremet objasnio je Papin pojam cjelovite ekologije u enciklici Laudato si’. On kaže da se, prema Knjizi postanka, „ljudski život temelji na tri tijesno povezana i isprepletena odnosa: s Bogom, s bližnjim i sa Zemljom. Prekid tih odnosa Papa definira kao grijeh.“ U zaključku je naglasio kako se „pitanje zaštite okoliša ne može riješiti samo djelomično ili uklanjanjem posljedica zagađivanja i uništavanja prirodnog okoliša. Važno je identificirati višestruke odnose između čovjeka, njegova društvena okruženja i prirodnog okoliša, te pokušati rješavati ekološke probleme u njihovim uzrocima, isto tako oblikujući integralnu ekologiju gospodarstva, društva, kulture i svakodnevnog života.“

Posljednje izlaganje na simpoziju održala je doc. dr. sc. Marijana Kompes o temi Putovi dijaloga za izlaz iz spirale samouništenja. Dr. Kompes rekla je kako se papa Franjo koristi metodom socijalnog nauka Crkve čija je formula: vidjeti – prosuditi – djelovati. U izlaganju je naglasila važnost dijaloga na međunarodnoj, nacionalnoj i lokalnoj političkoj razini jer Papa zahtijeva rješenje problema na globalnoj razini provođenjem novih politika. U tomu veliku prepreku predstavlja kratkovidnost u građenju političke moći, upozorila je. „Nemamo više taj luksuz da čekamo da se netko drugi založi, ili da na prvo mjesto stavimo kratkoročne ekonomske koristi“, zaključila je prema riječima pape Franje.

U trećem dijelu simpozija održan je okrugli stol o temi Briga za zajednički dom: crkveno-civilni doprinos. Uvodno izlaganje Težiti novom stilu života: ekološko obraćenje i ekološki odgoj na svim razinama održala je mag. Valentina Šipuš. Sudjelovali su dr. sc. Miriam Mary Brgles, prof. Tihana Mojsinović, prof. dr. sc. Volodymyr Šeremeta, dr. sc. Zlatko Milanović i mag. Josipa Juričev-Sudac.