Na susretu je sudjelovalo trideset i troje kateheta, među kojima i nekoliko iz drugih hrvatskih (nad)biskupija, što potvrđuje potrebu za ovakvim susretima u trajnoj formaciji kateheta. Cilj okupljanja bio je osnažiti katehete u njihovoj službi u župnim zajednicama, potaknuti snažnije zajedništvo te pridonijeti njihovoj formaciji, s posebnim naglaskom na izradu katehetskog plana djelovanja.

S. Marijana Mohorić, predstojnica Povjerenstva za župnu katehezu Zadarske nadbiskupije, istaknula je u svom izlaganju da bi katehetski program djelovanja trebao biti uputa i smjernica za konkretnu provedbu kateheze u točno određenim skupinama, prilikama i vremenu.

Govoreći o Isusovoj pedagogiji, koja je pedagogija zajednice vjere, s. Marijana je rekla: „U naviještanju Kraljevstva Božjeg Isus traži, susreće i prihvaća osobe u njihovim konkretnim životnim prilikama. I u svome učenju, Isus polazi od promatranja događaja iz života i povijesti, koje tumači kroz mudrosnu prizmu. Način na koji Isus pristupa iskustvu ima u sebi nešto spontano, što se prije svega vidi u prispodobama“ (DC 198).

Prema Direktoriju za katehezu, „da bi kateheza postigla određeni cilj, teži ostvariti međusobno povezane zadaće koje se nadahnjuju na načinu na koji je Isus odgajao svoje učenike; upoznavao ih je s otajstvima Kraljevstva, učio ih je moliti, predlagao im evanđeoske stavove, uvodio ih u život zajedništva s njim i međusobnog zajedništva, kao i u poslanje. Ta je Isusova pedagogija kasnije oblikovala život kršćanske zajednice“ (DC 79).

Tijekom sastanka izmjenjivali su se trenuci molitve, tematskog izlaganja, dijeljenja iskustava, interakcije sudionika i prijedloga metodičke vježbe koja bi katehetama mogla biti od koristi u pripremi njihova plana katehetskog djelovanja.

Molitveni dio susreta predvodio je don Mario Mršić, župnik župa Pašman i Neviđane-Mrljane. Posebno su bili dojmljivi trenuci odjeka na izloženu temu na početku katehetske godine, kao i oni nakon predstavljanja katehetskog iskustva Nediljke Uzelac, katehistice iz župe Radovin.

„Iskustvo pokazuje da je program djelovanja od velike koristi za katehezu jer potiče na ujedinjenje napora i na rad u perspektivi sveukupnosti, osobito u definiranju nekih zajedničkih ciljeva. Stoga prvi uvjet za taj program mora biti realizam ujedinjen s jednostavnošću, jezgrovitošću i jasnoćom“ (ODK 281).

„U programu bi trebali biti naznačeni ciljevi (jasni, postupni, procjenjivi), sadržajne smjernice, aktivnosti i tehnike, pomoćna sredstva i materijali te određeni rokovi“, poručila je s. Marijana, dodajući da u izradi toga programa treba paziti i na vrednovanje koje omogućuje osvrnuti se na prijeđeni put i otvoriti se promjenama i poboljšanjima (DC 424).

„Zato se preporučuje da se katehetski plan djelovanja izradi u timu kateheta kojim u župi treba koordinirati župnik ili od njega zadužena osoba koja ima potrebne kompetencije.

Nije, dakle, dovoljno služiti se određenim katehetskim priručnicima, već se u pristupu katehetskom služenju prije svega treba osvrnuti na odgojno-evangelizacijske potrebe osoba koje u procesima vjerskog sazrijevanja treba zahvatiti u svim razinama njihove osobnosti i različitim dimenzijama kršćanskog života.

U tom smislu, kateheza se ne treba ticati samo uma, već i tijela, a ponajprije srca, a da bi to mogla, treba ostvarivati višestruke zadaće. Samo tako može promicati interiorizaciju vjere i pružiti nezamjenjiv doprinos susretu s osobom Isusa Krista, što je i njezin konačan cilj“ (usp. DC 75–76), istaknula je s. Marijana u svom poticajnom i edukativnom izlaganju.

Sudionicima je predstavljen metodološki pristup koji može olakšati izradu katehetskog plana te pružiti jasniji put za definiranje katehetskih ciljeva.

Susret je završio zajedničkom molitvom i najavom idućeg formativnog susreta, predviđenog za 21. listopada 2025. u župi sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru.

Sudionici su izrazili nadu da će taj i budući susreti pomoći katehetama u jačanju međusobnog zajedništva i bratske potpore, kako bi mogli što vjerodostojnije svjedočiti vjeru, čuvati spomen na Boga te biti učitelji, mistagozi, pratitelji i odgojitelji onih koje im je Crkva povjerila (DC 113).