U susret je uveo predstojnik Katehetskog ureda preč. mr. sc. Damjan Koren koji je najprije predstavio gosta predavača fra Valentina Vukoju, župnog vikara u Širokom Brijegu, člana Hercegovačke provincije Blažene Djevice Marije, a potom iznio tijek prijepodnevnog susreta te naveo nekoliko obavijesti Katehetskog ureda.

Povodom 800. obljetnice smrti sv. Franja Asiškoga, fra Valentin je u predavanju kao jednu od glavnih misli suprotstavio „broj“ i „riječ“. Broj predstavlja bogatstvo, posjedovanje, uspoređivanje i želju za moći, dok riječ simbolizira istinu, Božju objavu, ljubav i smisao. Istaknuo je da čovjek može imati mnogo materijalnih dobara, a ipak biti lišen osjećaja pripadnosti, slobode i unutarnjeg mira te da se vrijednost života ne mjeri onime što čovjek posjeduje, nego ljubavlju koju živi i vrijednostima kojih se drži. „Ljubav nema broja, ljubav je bezbrojna. Ljubav nema mjere”, pojasnio je predavač.

Govorio je o vjeroučiteljima kao svjedocima vjere te naglasio da vjeroučitelj nije samo nastavnik koji prenosi znanje o vjeri, nego osoba koja svojim životom svjedoči kršćanske vrijednosti. „Vi niste samo nastavnici, vi ste svjedoci. Djeca ne trebaju nešto čuti od vas, nego u vama nešto vidjeti i prepoznati. Što će meni vjeroučitelj koji mi govori o Kristu, a u sebi ga nema?“, poručio je te istaknuo važnost osobne duhovnosti, molitve i moralne odgovornosti. Kazao je da vjeronauk ima posebnu ulogu jer se bavi pitanjima smisla života, oprosta, smrti, nade i odnosa s Bogom.

Predavač je istaknuo da odgoj ne smije biti sveden na ocjene, rezultate i brojčano vrednovanje. Prepričao je svoje iskustvo s jednim učenikom koji je nakon početnih neuspjeha pokazao napredak i želju za učenjem. Time je želio naglasiti važnost učiteljeva povjerenja, ohrabrenja i prepoznavanja učenikova truda. Učitelj, a posebice vjeroučitelj, treba vidjeti osobu iza ocjene i pomoći joj da razvije svoje mogućnosti. Istaknutim primjerom posvjedočio je kako ljubav i prihvaćanje mogu potaknuti učenika na promjenu i vratiti mu vjeru u vlastite sposobnosti.

Pozvao je vjeroučitelje da budu svjesni važnosti svojega poslanja u školi i društvu te govorio o mjestu vjeronauka u obrazovanju, ulozi Crkve u povijesti školstva te važnosti očuvanja vjerskog i moralnog odgoja. Pritom je značajnim za odgoj novih generacija, osim škole i Crkve, istaknuo i ulogu obitelji. U izlaganju je predstavio kršćansku dogmu i Božji zakon kao temelje koji daju stabilnost vjeri i životu. Ohrabrio je vjeroučitelje i njihovu prisutnost u školi te ih potaknuo da ljube istinu. Pozvao ih je da prepoznaju dubinu svoga poziva te da djeci ne prenose samo informacije, nego i smisao, nadu i vrijednosti koje se potvrđuju životom, navodi se u izvještaju iz Varaždinske biskupije.