Misno slavlje u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca predvodio je regens chori zagrebačke katedrale preč. Miroslav Martinjak, mr. art., u koncelebraciji s rektorom zagrebačke katedrale mons. Zlatkom Korenom, župnikom Župe sv. Ante Padovanskog u Bugojnom te župnim vikarom u župama Tijela Kristova u Sopotu i sv. Mateja apostola i evanđelista u Dugavama vlč. Petrom Belinom.

U homiliji preč. Martinjak podsjetio je na temeljne zadaće crkvenog zbora i pjevanja u liturgiji. „Pjevanje i glazba u liturgiji nisu samo ukrasni elementi, nisu tek puka “koreografija” koja bi liturgiji dala živosti, nego vrše mnogostruku ulogu: objaviteljsku, duhovnu, kristološku i eklezijalnu. Sv. Pavao ne naglašava bez razloga da se “poučavanje i urazumljivanje” treba činiti pjevanjem psalama, hvalospjeva, duhovnih pjesama. Naše pjevanje Bogu poprima obilježja hvaljenja, zahvaljivanja, klicanja, moljenja, zazivanja, klanjanja. Zbor je najuže povezan sa zajednicom vjernika. Zbor potiče zajednicu na pjevanje, ali i na slušanje nekog zborskog izvođenja. Već su stari kršćanski oci naglašavali važnost kršćanskog pjevanja.“

Dodao je kako su psalmi najizvrsnija biblijska pjesmarica te istaknuo kako njima hvalimo Gospodina „radi silnih djela njegovih i beskrajne njegove veličine. I ovo okupljanje zagrebačkih zborova u ovom svetištu ima želju hvaliti i slaviti Gospodina, ali i zahvaljivati mu, klicati mu, moliti ga, zazivati ga i klanjati mu se pjesmom. Stoga moramo biti svjesni upravo nabrojenih zadaća i raznih izražaja našeg crkvenog pjevanja koje nekad hvali Boga, nekad mu kliče, nekad mu zahvaljuje, nekad ga moli, zaziva i tako bi trebalo prilagoditi i zborske interpretacije, prema određenom karakteru pjevanja.“

„Poznavajući povijest svete glazbe znamo da je ona kroz dugu kršćansku povijest prolazila kroz mnoga iskušenja, konačno kao i Crkva. Često se upozorenja na krizu i zastranjenje kršćanske glazbe nisu ozbiljno shvaćala, a kasnije se žalilo radi toga jer je uslijedila velika profanacija svega. Glasnik toga bila je nedolična glazba koja je bila znak nevjere. Biblija nas uči da svaka glazba, pjevanje, sviranje nije prikladno. U Starom zavjetu proroci upozoravaju da se glazba Jahvina kulta može pretvoriti u nesklad, disonancu, u dreku, u ispraznu galamu kad ju ne slijedi srce koje pjeva, budna savjest, iskrenost života“, kazao je propovjednik.

Preč. Martinjak naglasio je da Bogu ne pripada bilo kakva pjesma, „već uzvišena, najsavršenija, najiskrenija; čega su stari umjetnici, glazbenici, pjevači bili itekako svjesni i nisu žalili truda, a Duh Sveti nadahnitelj i poticatelj obilno ih je bodrio u tom poslu. Zato i mi još danas izvodimo ta djela i divimo im se.“

„Krist govori u evanđelju govori Dom moj bit će dom molitve. Glazba skladna, dobro odabrana, dobro izvedena doista može crkveni prostor podiči na višu razinu, razinu sabranosti i molitve, a isto tako loša glazba, nepripremljena može taj prostor pretvoriti u razbojničku špilju, kako kaže Evanđelje. Sve što nije u službi molitve ne pripada u kuću Božju“, podsjetio je preč. Martinjak koji je homiliju zaključio riječima pape Benedikta XVI.: „Zajedničko pjevanje, u zboru, i svih zborova zajedno, zahtijeva pozornost prema drugome, pozornost prema skladatelju, pozornost prema maestru, dirigentu, pozornost prema ovoj ukupnosti koju nazivamo glazbom i kulturom, pa je na taj način zborno pjevanje odgoj za život, odgoj za mir, zajednički put.“