Susret je započeo klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, molitvom te razmatranjem o Kristovu licu – licu nježnosti i milosrđa.

Predavanje je održala koordinatorica udruge „40 dana za život“ Marija Šošić. Svećenicima je predstavila djelovanje udruge u svijetu i u Hrvatskoj, potaknuvši ih da aktiviraju vjernike na molitveno bdjenje koje će se u korizmi održavati i u Trogiru ispred Doma zdravlja. Naglasila je kako je u svijetu do sada spašeno oko 16 000 djece, a u Hrvatskoj, gdje molitvena inicijativa traje 6 godina, 69 djece. Osim spašenih života inicijativa je plodna brojnim obraćenjima.

Treći dio sastanka bio je posvećen sv. Jeronimu. Prigodno predavanje o duhovnoj dimenziji sv. Jeronima održao je don Ivan Ćubelić. Potaknuo je svećenike da se ugledaju na sv. Jeronima kojem je Sv. pismo bilo centar života, rekavši: „Radi se o crkvenom ocu i naučitelju, koji je u središte svoga života postavio Bibliju: preveo ju je na latinski jezik, tumačio je u svojim djelima, a ponajprije ju je nastojao konkretno živjeti za svoga duga zemaljskog života, unatoč svome poznatome teškom i raspaljivom karakteru što mu ga je dala priroda“.

Pojasnio je kako su i suvremeni kršćani poput svetog Jeronima pozvani razlikovati kršćanske vrednote od poganskih ideologija ovoga svijeta, dodavši kako je sv. Jeronim ustrajao u borbi protiv krivovjerja. „Jeronim je snažno i živo pobijao krivovjerce koji su dovodili u pitanje tradiciju i vjeru Crkve. U to je vrijeme posebno opasan za vjeru bio arijanizam (heretičko učenje aleksandrijskoga svećenika Arija i sljedbe koja je zastupala njegovo učenje da Isus Krist nije Bog, nego da mu je samo sličan te da je najsavršenije stvorenje. Ta je zabluda osuđena na Nicejskom saboru). Pitanje arijanstva se postavlja uvijek ponovno: ‘Ima li ga i danas u Crkvi i u svijetu?’ Izgleda da je baš u našem vremenu vrlo rasprostranjeno samo ima drukčiji oblik i javlja se pod maskom humanizma koji uzima čovjeka za mjerilo svih stvari. Poručuje da je materijalni svijet sve što postoji te da nema duhovnog svijeta ili Kraljevstva Božjeg, ni raja ni pakla, pa se treba boriti samo za napredak ljudskog roda u ovoj fizičkoj-tjelesnoj-materijalnoj stvarnosti. Isusa tumače kao dobrog učitelja koji daje dobar primjer. To su moderni heretici kojih ima i među nama jer prestajemo razlikovati ono što jest Kristovo od onoga što je od Zloga. Zli vrlo dobro poznaje diplomatski način unošenja nauka koji je suprotan križu Kristovu“, ustvrdio je.

Naglasio je i kako je sv. Jeronim kršćanima ostavio bogat nauk o askezi, istaknuvši: „On podsjeća da odvažno nastojanje oko savršenstva zahtijeva trajnu budnost, česta mrtvljenja i pokoru (ipak, uz umjerenost i razboritost), ustrajan intelektualni i fizički rad poradi izbjegavanja lijenosti (usp. Epp. 125,11 i 130,15), a osobito poslušnost Bogu. Poslušnost je jedan od redovničkih zavjeta koji gradi zajedništvo, a odnosi se jednako na poglavare kao i na druge članove zajednice: gledati, slušati i nasljedovati primjer Isusov. U put askeze mogu se uvrstiti i hodočašća. Jeronim je na osobiti način dao poticaj hodočašćima u Svetu zemlju, gdje su hodočasnici prihvaćani i ugošćivani u zdanjima koja su podignuta uz betlehemski samostan, zahvaljujući velikodušnosti plemkinje Paule, Jeronimove duhovne kćeri (usp. Ep. 108,14)“. Susret je završen zajedničkim ručkom.