Nakon molitve Trećeg časa biskup Ivo Martinović pozdravio je nazočne na čelu s biskupijskim delegatom za đakone i trajnu formaciju mlađih svećenika vlč. Ivicom Bošnjakom te uputio riječ dobrodošlice predavaču na susretu i upravitelju Župe sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu vlč. Andriji Miličeviću.

Biskup je potom podsjetio sudionike susreta kako Crkva govori o trajnoj formaciji svećenika već gotovo 50 godina te je u tom smislu istaknuo pismo koje je papa Ivan Pavao II. uputio svećenicima u prigodi Velikog četvrtka 1979. godine. Potom je naveo svrhu trajne formacije koja je „poticati kod svećenika rast u duhovnom životu i molitvi, promicati zajedništvo među svećenicima te međusobno obogaćivanje kroz životna iskustva i pastoralni rad te doprinos životu biskupije“. Istaknuo je zatim važnost brige za duhovna zvanja i sudjelovanja u životu biskupije na svim razinama. „Trajna formacija je poziv da nikada ne zaboravimo da smo učenici koji su pozvani cijeli život biti u školi Učiteljevoj – Kristovoj, učiti se od Krista, njega još više upoznavati i snagom Duha Svetoga u njemu ostvarivati svoj rast u svim dimenzijama našeg života i stvarnosti u kojoj se nalazimo“, ustvrdio je biskup.

Zahvalio je svećenicima za sve što čine u svojim župama, školama, odgoju i svim pastoralnim i drugim nastojanjima i žrtvama za Bog i narod Božji kojim obogaćuju mjesnu i sveopću Crkvu. Potaknuo ih je da sva nastojanja u postanju čine u ime Kristovo, snagom njegove vlasti i euharistijske ljubavi koja je središte, korijen i srce svećeničkog života i duhovnosti. „Ne kao gospodari, nego kao sluge koje se od njega uče služiti i ljubiti Boga, Crkvu i svakog vjernika i nevjernika. Svoje služenje i poslanje ne možemo ostvariti bez euharistije, molitve i trajnog obraćenja. Svoje poslanje i poziv promatrajte i ostvarujte u Isusovoj velikosvećeničkoj molitvi jer naše poslanje je utkano u njegovo poslanje (usp. Iv 17,15-20).“

Biskup je upozorio svećenike i đakone da se čuvaju individualizma, izazova sekularizma, materijalizma i suvremene kulture koji često zarobe svećenike te stvaraju osjećaj ili iskustvo samoće i tako guše radost svećeničkog poziva i žar ljubavi s kojim smo postali svećenici i krenuli za Kristom. Na kraju im je preporučio da uče slušati vjernike. „U našem ponašanju i komunikaciji s ljudima trebaju biti na prvom mjestu ljudske vrline i zrelost ponašanja. Mi smo navjestitelji Radosne vijesti Isusa Krista te smo pozvani pomoći vjernicima, djeci, mladima, odraslima i obiteljima da još više upoznaju i zavole Krista. Potrebno je i učiti se od vjernika“, kazao je biskup te poručio svećenicima da nikada sebe ne stavljaju ispred Krista.

Potom je delegat vlč. Ivica Bošnjak uputio sudionike u tijek programa formacije. Izrazio je radost zbog ponovnog susreta u Požegi na formaciji koji za cilj ima međusobni susret, ali uvijek i konkretna pitanja s kojima se svećenici susreću u svom osobnom životu i u svakodnevnom pastoralnom služenju vjernicima. Ukratko je predstavio vlč. Andriju Miličevića koji je potom održao izlaganje na temu „Samoća – pozitivni aspekti“.

Prije početka izlaganja predavač vlč. Miličević podijelio je sudionike u skupine kako bi međusobno razmijenili iskustva i raspravili o vlastitom odnosu prema samoći i njezinim pozitivnim aspektima. Potom im je pojasnio razloge odabira upravo ove teme ističući kako je samoća nezaobilazna u svećeničkom životu te ima veliko značenje za duhovni život svećenika. Zatim je pojasnio pojmovnu razliku između izolacije, usamljenosti i samoće istaknuvši kako se samoća može promatrati kao biološka, antropološka i naravna datost. Rekao je potom kako je samoća pokazatelj psihološke i emocionalne zrelosti te zrelosti odnosa te da ona nije korisna samo za vlastito popravljanje, nego za pounutrašnjivanje proživljenih događaja, emocija, odnosa i proživljene ljubavi od Boga i bližnjega.

Vlč. Miličević nastavio je govoriti o samoći kao potrebi u odnosu prema sebi, drugima i prema Bogu. Kazao je kako „zahvaljujući samoći naši međuljudski odnosi mogu biti iskreniji, otvoreniji, nenavezani i slobodniji. Na taj način odnosi postaju sve više darivanje drugima, a drugi sve manje meni služi za zadovoljavanje mojih potreba. U odnosu prema Bogu samoća omogućava osvješćivanje i ponovno proživljavanje ljubavi kojom nas Bog ljubi te se naša ljubav prema drugima tako pročišćuje od raznih navezanosti.“ Govoreći nadalje kako je samoća pokazatelj zdravih međuljudskih odnosa te je ona kao takva potrebna i u braku, predavač je kazao da je samoća naravno sredstvo za življenje celibata. „Celibat nije bijeg u samoću, nego prihvaćanje samoće po kojoj se i celibat još više integrira u život svećenika“, kazao je predavač. Nadalje, vlč. Miličević je naglasio kako nije svako udaljavanje od drugih samoća te je poručio kako se kvalitetna samoća planira i odabire kao primjerice boravak u prirodi, čitanje knjige, molitva i sl. Potom je progovorio o različitim svrhama i plodovima samoće kao škole ljubavi, suosjećanja i duhovnog razlučivanja naglašavajući kako takvu samoću ne mogu živjeti slabići, nego samo snažni i hrabri ljudi. Svoje izlaganje vlč. Miličević je zaključio konkretnim savjetima o tome kako se može živjeti samoća u svećeničkom životu na adekvatan način.

U drugom dijelu susreta svećenici su kroz razgovor o temi koju je izložio vlč. Andrija Miličević razmijenili iskustva, ali i posvjedočili o brojnim izazovima s kojima se svakodnevno susreću. Potom su razmotrili neka aktualna pitanja iz područja pastorala duhovnih zvanja mladih, a susret je zaključen molitvom krunice u kapeli sv. Ivana Pavla II. u kripti požeške Katedrale te zajedničkim objedom u Domu pape Ivana Pavla II.