Istina je prava novost.

Održan susret župnih zborova otoka Krka

U krčkoj katedrali je u subotu 19. studenog održan susret župnih zborova otoka Krka o blagdanu svete Cecilije, zaštitnice crkvenih pjevača, pod nazivom Cantantibus organis u organizaciji odjela za crkvenu glazbu i kulturnu baštinu Biskupije Krk.

Pozivu se odazvalo deset otočnih župnih zborova iz župa Punat, Krk, Vrbnik, Draga Bašćanska, Vrh, Poljica, Dubašnica, Sveti Vid, Njivice i Omišalj.

Susret je počeo prigodnim pozdravom i predavanjem voditelja vlč. mo Josipa Vidasa koji je istaknuo da susret želi kod okupljenih probuditi novo liturgijsko oduševljenje te biti mali poticaj za daljnji angažman i trud kod liturgijskih okupljanja. Govoreći o naravi i identitetu svete glazbe nastojao je dati i neke konkretne naglaske koji bi mogli poslužiti u praksi te biti kriterij u odabiru i izvođenju sakralnog repertorija jednog crkvenoga zbora. Uslijedila je liturgijsko-glazbena priprava za misu to jest uvježbavanje pjesama koje će se pjevati. Pjevanje je predvodio domaćin odnosno katedralni zbor iz Krka, a čitali su čitači iz različitih župa.

Koncelebriranu misu predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak u zajedništvu sa župnicima župa prispjelih zborova. Biskup je u propovijedi potaknuo na intenzivan duhovni život slijedeći primjer upravo svete Cecilije, djevice i mučenice rekavši: „Sveta Cecilija pripada ranom kršćanstvu kad je bilo uobičajeno da su članovi iste obitelji jedni pogani, a drugi kršćani, i da onaj poganski dio obitelji nije ni znao da živi pod istim krovom s kršćanima. Tako je i sveta Cecilija bila kršćanka, a njezini roditelji pogani. Ona kao gorljiva kršćanka svu je sebe obećala i posvetila Isusu Kristu, a njezini su je roditelji udali. Kad je svom zaručniku otkrila tko je i što je obećala Kristu, uspjela je obratiti na kršćanstvo i njega i njegova brata i vojnog časnika, ali je to platila glavom, zajedno s njima trojicom. Kakve to veze ima s glazbom i crkvenim pjevačima? Krajem Srednjem vijeka sveta Cecilija je izabrana za zaštitnicu crkvenih pjevača, jer se govorilo daje za vrijeme svoga vjenčanja dok su orgulje svirale i dok su se drugi veselili, ona u svom srcu samo Gospodinu pjevala, da se potakne crkvene pjevače dok sviraju i pjevaju i pjevanjem razveseljavaju druge, trebaju prije svega u svome srcu pjevati Gospodinu, jer nisu pjevači zato da dobiju pljesak i priznanje ljudi nego da onim darom kojim je Stvoritelj udijelio njemu na slavu pjevaju i tako mu zahvalna srca uzvrate. Nisu pjevači radi ljudi nego radi Isusa Krista i time što pjevaju samo Bogu uzvraćaju na primljenom daru i ako ne pjevaju griješe, jer nisu zahvalni za dar kojeg su besplatno primili.”

Nakon mise uslijedilo je predstavljanje zborova. Kroz riječ i jednu pripremljenu skladbu izmijenili su se tako njih deset darujući jedni drugima lijepo svjedočanstvo u revnom nastojanju oko svete glazbe u svojoj župi.