Na otvaranju skupa uvodnim se i pozdravnim govorom okupljenima obratio varaždinski biskup Bože Radoš rekavši da je „pater Bono, svećenik, redovnik, bio je neumorni radnik na njivi Gospodnjoj. Dovoljno je baciti oko na sadržaj današnjeg simpozija da zaključimo kako je p. Bono sijao na mnogim poljima.“ Podsjetio je da prošle godine mnogi nisu mogli doći na sprovod fra Bone, a silno su željeli te je kroz riječi molitve predviđene na kraju sprovodnih obreda zaželio sudionicima skupa da fra Bono „u svemu u čemu je bio velik i dalje nama zbori i sada kada je prešao u pokoj“.

Fra Bono Zvonimir Šagi bio je dobitnik nagrade Grada Varaždina za životno djelo 2018. godine. U svom govoru prilikom primanja Nagrade za životno djelo, uputio je svevremensku i univerzalnu poruku kazavši, između ostaloga, da je čovjek čovjeku dar. „To je ono što bih htio da mi jedni drugima u našem gradu pokažemo i razvijamo. Čovjek je dar drugima“, rekao je tom prigodom fra Bono.

Pozdravnim govorom skupu se obratio i gradonačelnik dr. Neven Bosilj koji je obećao da će fra Bono uskoro imati i svoju ulicu u Gradu što nedvojbeno zaslužuje.

Skup je prilika da zainteresirani upoznaju samo neke aspekte života i rada fra Bone dok je njegov život bio Božji dar za ovaj grad u kojem je proveo najviše godina svog života, rekao je fra Mirko Kemiveš te je dodao da je njegovo djelovanje u medijima i publicistici odjeknulo u cijeloj Hrvatskoj. Na pitanje kakve ga uspomene vežu s fra Bonom s kojim je dugi niz godina proveo u varaždinskom kapucinskom samostanu, fra Mirko je bio vrlo osoban i rekao da je zahvaljujući svjedočanstvu života fra Bone, on osobno postao kapucin i svećenik, da je za njega svjedočanstvo fra Bone bilo odlučujuće, i ne samo za njega.

Prema riječima dr. sc. Vladimira Huzjana, upravitelja Zavoda za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Varaždinu, ovim skupom željelo se o obljetnici smrti fra Bone Šagija progovoriti o njegovoj važnosti i značaju za grad Varaždin. Fra Bono je osim svoje svećeničke i redovničke službe bio društveno vrlo angažiran, govorio je o novoj evangelizaciji, o načinu približavanja Crkve čovjeku, a uz to je bio i plodan pisac i pjesnik. „On je sigurno ostavio jedan važan trag u povijesti grada Varaždina i ovo je jedna prilika da mu se i na neki način zahvalimo“, rekao je dr. sc. Huzjan.

Jedan od idejnih začetnika i organizatora skupa profesor Marijan Cingula prisjetio se kako mu je fra Bono nabavljao knjige o socijalnom poduzetništvu iz inozemstva, te da su mu na srcu bile teme društvene odgovornosti. „On nije bio ekonomist, ali su ekonomisti mogli od njega naučiti o poštenju i o društvenom interesu“, istaknuo je prof Cingula.

Dr. sc. Marijana Kolednjak na skupu je govorila o Socijalno etičkoj odgovornost kršćanskih vjernika u društvu koju je čitavog svog života naglašavao fra Bono. Prisjećajući se svog župnika fra Bone, istaknula je njegove propovijedi koje su bile poticajne i zanimljive te izrazila uvjerenje kako će tek vrijeme koje dolazi pokazati svo bogatstvo misli i djelovanja koje nam je fra Bono ostavio u baštinu.

Urednica Maja Petranović je u ime izdavačke kuće Kršćanske sadašnjosti rekla da je fra Bono bio jedan od prvih i najdugovječnijih suradnika Kršćanske sadašnjosti od samih njezinih početaka u kontekstu postkoncilske obnove. Osim uredničkog, redakcijskog rada te uloge u organizacijskoj strukturi KS-a, Petranović je posebno istaknula njegovu kolumnu u Obiteljskoj reviji „Kana“ koja sadrži teološku misao fra Bone koja je predstavljena i na skupu.

Fra Bono Zvonimir Šagi preminuo u ponedjeljak, 16. studenoga 2020. u 88. godini života i 63. godini svećeništva.

Rođen je u Brodarovcu nedaleko Maruševca, u Župi svetog Jurja mučenika, 11. prosinca 1932. od oca Stjepana i majke Ane, rođene Bunić. Osnovnu školu pohađao je u Druškovcu 1940. – 1944. (1943. treći razred u Maruševcu, jer je škola u Druškovcu bila zbog ratnih okolnosti zatvorena). Gimnaziju pohađa u Varaždinu; prvi razred 1944./1945. u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, a kad je ona ukinuta, drugi razred 1945./1946. na Realnoj gimnaziji u Varaždinu. Ostale razrede pohađao je u Zagrebu na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji.

U kapucinski red stupio je 17. rujna 1950. u Varaždinu, doživotne redovničke zavjete položio je u Zagrebu 4. listopada 1955., za svećenika je zaređen 2. studenoga 1958. u Varaždinu, a mladu misu slavio je 9. studenoga 1958. u Maruševcu. Diplomirao je teologiju 1959. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Fra Bono je autor više stotina stručnih, znanstvenih, publicističkih članaka i eseja iz područja pastoralne teologije, suvremene kršćanske duhovnosti, praktične problematike redovništva i socijalnog nauka Crkve. Napisao je 17 knjiga, među kojima su; „Nove strukture pastve“, „Na poprištu redovničke obnove“, „Traganja za novom crkvenom praksom“, „Kršćanski laik u socijalističkom društvu“, „Izazovi otvorenih vrata“, „Laici i svjetovna dimenzija Crkve“, „Sa svjetiljkom vjere u društvenoj zbilji“, „Da sol ne obljutavi – kršćanski pristup društvenim problemima“, „Put i usput redovništva“, „Svaki dan u zrcalu Božje riječi“ i druge.

Za svoj rad dobio je mnoga priznanja i nagrade; od Hrvatskog novinarskog društva dobio je nagradu „Marija Jurić Zagorka“ za kolumnu 1996. godine. Dobitnik je Plakete Grada Varaždina 1996. godine. Dobitnik je nagrade Varaždinske županije za životno djelo 2002., a 2008. proglašen je počasnim građaninom rodne općine Maruševec. Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović dodijelio mu je 30. lipnja 2014. odlikovanje „Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića“. Visoko evanđeosko teološko učilište u Osijeku dodijelilo mu je Ekumensku povelju 25. listopada 2014. Hrvatsko društvo katoličkih novinara 16. svibnja 2018. dodijelilo mu je nagradu za životno djelo. Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća prigodom obilježavanja Dana Grada Varaždina, 6. prosinca 2018. godine, primio je Nagradu za životno djelo „za 60 godina svećeništva, unapređenje i promicanje teološke znanosti te za sveukupni doprinos u znanstvenom i kulturnom životu grada Varaždina“.