Program Exitus okuplja samo muškarce i odgovor je na krizu identiteta muškaraca u društvu. I papa Franjo u pobudnici Amoris laetitita govori o potrebi ponovnog vraćanja identiteta muškosti i ženskosti u smislu poštovanja njihovih posebnosti. Exitus im nudi sredstva kako biti kršćanskim muževima, kroz odricanje, molitvu i bratstvo u trajanju od 90 dana, s ciljem da postane njihov cjeloživotni način odnosa s Bogom, rast u svetosti. Program je počeo 1. siječnja 2018. g. a odvija se u dva ciklusa godišnje, 90 dana do Uskrsa i 90 dana do Božića. „Na taj način muškarci se pripremaju za otajstvo Uskrsa i Božića, ali na taj način zapravo žele živjeti cijeli život. Žele biti oni koji se znaju odricati i koji u odricanju vide smisao. Da je muškarac spreman zbog odricanja za svoje dati i život. Exitus znači izlazak, a program je utemeljen na Knjizi Izlaska koja vodi k slobodi. Kod muškarca slobodi vodi odricanje“, rekao je fra Mate Bašić, duhovni voditelj i pokretač Exitusa.

Kada su odredili datum svoga pohoda Zadru za održavanje te konferencije, vodstvo Exitusa nije znalo da je taj dan blagdan sv. Krševana. Po dolasku u Zadar uvidjeli su veličinu toga sveca koji je pokazao iznimne odlike muškarca vjernoga Bogu i kršćanskim vrednotama, do mučeništva te su odlučili da sv. Krševan bude zaštitnik Exitus bratstva. U zahvali za takvu pratnju Božje providnosti, odlučili su da će ubuduće svaku godinu na blagdan sv. Krševana u Zadru održavati svoju konferenciju.

Sudionici su slavili misu u katedrali Sv. Stošije te im je upravo katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić predložio da sv. Krševana uzmu za zaštitnika. „To je zapravo bio poticaj Duha, da bi volio da za jednoga od zagovornika Exitusa uvrstimo i sv. Krševana. Na kraju mise sam rekao ‘Odlučili smo Duh Sveti i mi’ da sv. Krševan bude zaštitnik Exitusa. Da nam sv. Krševan kao primjer Kristova viteza i vojnika bude uistinu i zaštitnik koji nas krijepi. Krševan je bio svjedok vjere. Bio je spreman zbog nekompromisa dati svoj život. Mi duhovnici uvijek napominjemo potrebu beskompromisnosti u kršćanstvu. Kroz Exitus ohrabrujemo na spremnost u odricanju do davanja svog života. Intenzivnim životom u vjeri da se obnovi identitet muškarca katolika“, rekao je fra Mate.

Zahvalio je Bogu što se trenutačno 300 muškaraca koliko ih je okupljeno u drugom ciklusu Exitusa svakodnevno na razne načine odriču onoga što ih više oslobađa za život u Kristu. „Muškarci koji provode taj program dnevno pohode misu, to im je primarno, počinju moliti u svojim kućama. Ne koriste suvišno mobitel, Internet i televiziju, obnavljaju odnose sa ženom i djecom, počinju moliti. Dotle da neki zbog molitve Anđeo Gospodnji, koju također želimo obnoviti u obitelji i na poslu, moraju na svom radnom mjestu ići i u wc da bi molili Anđeo Gospodnji. Bio sam posramljen kad sam to čuo, jer sam vidio kolika je ta volja i želja braće. Tu vidite ljude koji se odriču dva puta tjedno, srijedom i petkom. Nakana posta petkom je za Crkvu, papu Franju, biskupe, svećenike, svoga župnika, redovnike i redovnice, za nova zvanja i obitelji“, rekao je fra Mate u susretu s nadbiskupom Puljićem, upoznajući ga s Exitus programom.

Na konferenciji su sudionici razmatrali provedbu programa, poboljšanja, raspravljali su o plodovima, na što staviti naglasak. Tako je u Zadru odlučeno da braća smisao svoga odricanja i svega što čine kroz Exitus trebaju vidjeti u svrhu dobra same Crkve, da Exitus bratstvo bude zaštita crkvenih pastira. „Da mi budemo molitvena zaštita za naše pastire, biskupe, svećenike. Da ispred drugih pastire branimo, pred Bogom da ih zagovaramo, a pred pastirima da svijetlimo Kristom. Da laici izvrše svoje kraljevsko svećenstvo koje imaju po krštenju“, rekao je fra Mate. To znači da ne potiču na govor protiv pastira. Da poštuju one bez kojih ne možemo primiti Krista i dobiti odrješenje.

Dirnut prizorom gotovo stotinu muškaraca koji intenzivnije prakticiraju vjeru i vjernost Crkvi, nadbiskup Puljić rekao je da je „sv. Krševan bio vojnik cara Dioklecijana, ali vitez Isusa Krista. On je to spojio. Nije ga smetalo što služi caru poganinu, ali radovao se što može služiti Isusu Kristu i to ga je koštalo. On je bio i odgojitelj i podržavatelj sv. Stošije, sokolio ju je u njenoj opasnosti. A bratstvo znači to – biti podrška bratu, naći se na valnoj dužini gdje se razumijemo, po programu Isusa koji je put, istina i život“. Sudionike Exitusa ohrabrio je navodeći im uzore Mandića, Merza, Bulešića i Stepinca.

„Kad sam pozdravio Svetog Oca, rekao sam da naše sadašnje poteškoće i izazovi nisu mali, ali imamo pred sobom divne uzore koji nam mogu biti inspiracija i potpora u životu. Spomenuo sam četvoricu muškarca, predstavnike crkvenog korpusa. Odabrao sam jednog redovnika, laika, biskupa i svećenika. Najprije sam spomenuo sv. Leopolda Bogdana Mandića koji je bio nošen Božjom ljubavlju i Božjim milosrđem. To bi trebala biti odlika svakog kršćanina, oženjenog i neoženjenog, mladića i starca. Po milosrđu prema grešniku, prema svakome, trebao bi se svatko od nas prepoznavati. To je odbljesak Božjeg milosrđa kojega je Leopold cijeli život prakticirao. Onda sam spomenuo Miroslava Bulešića kojega sam otkrio kao biskup. U komunizmu se nije smjelo govoriti o takvim vrijednim svjedocima. Kad nam je umirovljeni porečko-pulski biskup Ivan Milovan donio životopis i rekao da pokreće kauzu za njegovo proglašenje blaženim, kad sam pročitao to i nešto iz njegovog dnevnika, rekao sam: ‘Ovo je biser naš. To je svećenik kojega treba tražiti!’“ rekao je i vidljivo dirnut Bulešićem nadbiskup Puljić, zatreptalog glasa i sa suzom u oku.

„Bulešićeva rečenica o oprostu sve govori. U ono vrijeme zla ideologija komunizma i fašizma, osjetio je strašnu mržnju na Crkvu, svećenike i radovao se kad će postati svećenikom. U dnevniku piše: ‘Pred mržnjom koja hara svijetom, koja truje ljude, moj odgovor je – oprost’. I tako je bilo. On je živio za taj oprost i umro je opraštajući i onima koji su ga ubili. Živio je za svećeničke ideale. I vi ste sudionici općeg svećeništva kao krštenici“, rekao je mons. Puljić sudionicima Exitusa.

Treći je laik Ivan Merz, kojega su nosile ljubav prema euharistiji, Crkvi i prema Svetom Ocu, principu jedinstva, snazi Crkve. „Onda sam rekao pred papom Franjom: ‘I na kraju je Stepinac, osobiti div. On je takav velikan da bi mogao stati na čelo svih proglašenih i budućih koji će biti proglašeni svetima i blaženima, a trpjeli su zbog nacizma, fašizma, komunizma. Tako je rekao i sv. Ivan Pavao II. kad ga je proglasio blaženim u Mariji Bistrici: Protiv njega su se utjelovile sve te tri ideologije’“, rekao je mons. Puljić. Zaključno je braću Exitusa, prije nego im je dao svoj apostolski blagoslov, ohrabrio: „Budite ponosni na to što jeste, sinovi svete Katoličke Crkve! Budite dostojni toga znamenja i krštenja, budimo ponosni na to što smo primili i što smo postali krštenjem. Imajmo u vidu da to što imamo nije naše nego Božji dar. To nas onda čini poniznima i zahvalnima. Budite vjerni onome što ste primili na krštenju, obećanjima koje dajete. I budite ponosni na svoje kršćansko i hrvatsko ime“.

U zahvalnosti za pohod nadbiskupa, kojega su doživjeli kao dodatnu potvrdu i znak koliko Bog želi da se Exitus i dalje razvija, fra Mate je uz prisutnost i vlč. Borisa Jozića rekao: „Naše geslo je ‘In veritate victoria, pro Deo libertate et patria’. Budimo svjedoci jedni drugima, uzmimo za primjere velikane našeg naroda i Crkve koji su uistinu bili svjedoci vjere“.

Program Exitusa od 90 dana je uvjet po kojem polaznik, ako želi, nakon 90 dana ulazi u bratstvo Exitus. Braća su podijeljena u manja bratstva od po šest muškaraca. Svako bratstvo nalazi se tjedno na susretu s duhovnikom. Za prvi ciklus programa Exitus prijavilo se 150 muškaraca i održan je samo u Zagrebu. Tri mjeseca prije Božića krenuo je drugi ciklus, program se proširio jer su ga poželjeli provoditi muškarci i u drugim dijelovima Hrvatske. Sada postoje bratstva u Zagrebu, Splitu, Trogiru, Zadru, Puli, Rijeci, Vodnjanu, Zagorju, Osijeku, BiH, Vojvodini, Njemačkoj, Austriji. Drugi ciklus je upisalo 300 muškaraca, dvostruko više nego u prvom ciklusu. Tako taj program sada postaje projekt kojega vodi tridesetak duhovnika, dijecezanskih svećenika i redovnika i na taj način svjedočeći jedinstvo svih karizmi u jednom zajedničkom djelu za osobne i potrebe Crkve.