Program je započeo duhovnim nagovorom u Dvorani Božjega Milosrđa, a zatim su sudionici imali priliku za sakrament pomirenja u bazilici, gdje je slavljena i misa. Nakon euharistijskoga slavlja, bila je pobožnost križnoga puta.

Pozdravljajući nazočne volontere i zaposlenike, ravnateljica Caritasa s. Jelena Lončar zahvalila im je za svakodnevno tiho i samozatajno služenje, ističući da su oni „najdragocjenija stvarnost Crkve jer milosrđe čine vidljivim pomažući potrebnima da se osjećaju voljeno i potrebno“, kako je u jednom od svojih govora istaknuo papa Franjo, te im zahvalila za zauzeto svjedočenje i pomoć potrebnima.

U duhovnom nagovoru preč. Jurković naglasio je važnost molitve i trenutaka s Gospodinom, koji čovjeka osnažuju u svakodnevnim dužnostima i poslanju. Ohrabrio je volontere i zaposlenike da se ne umore od činjenja dobra, ističući da će svako dobro djelo koje su učinili biti nagrađeno na koncu života. Naglasio je važnost „male kapi dobrote svakoga od nas u oceanu života kojim plovimo“.

Duhovnik je nagovor završio pripremom za sakrament pomirenja.

Predvodeći misno slavlje, preč. Jurković je u homiliji nastavio pouku o molitvi, osvrćući se na evanđeoski odlomak o molitvi carinika i farizeja u hramu te je potaknuo nazočne na što veće predanje Bogu kako bi Bog po njima mogao više djelovati.

Zbog kišnoga vremena pobožnost križnoga puta održana je u bazilici, a tekstove s razmatranjima prilagođenima za karitativce, čitali su volonteri i zaposlenici.

Program je završio zajedničkim objedom.