Susret je počeo zajedničkom pjesmom i molitvom listopadske pobožnosti u kolegijalnoj crkvi Sv. Marije od Rijeke (Koleđata – u narodu poznata i kao crkva bl. Ozane). Nakon molitvenog dijela korona se nastavila u dvorani biskupije. Prva točka bila je duhovni nagovor koji imao biskup Štironja.

Na početku nagovora biskup Štironja istaknuo je važnost uranjanja u Sveto pismo koje omogućuje susret s Isusom, koji je hrana koja transformira i „koji daje odgovore na sva pitanja, lutanja i traženja, nudi nam se kao pobjeda i spas u trenutcima oluja na moru života“. Na tragu sinodskih dokumenata, biskup je naglasio važnost slušanja drugoga, međusobnog slušanja u Crkvi i slušanja Boga koji se objavio preko drugoga.

Slušanje kao odaziv Božjem pozivu posebno je upečatljivo u slučaju sv. Mateja te nosi snažnu poruku za svakodnevno obnavljanje svećeničkog identiteta. Stoga je biskup govoreći o ovoj temi istaknuo: „Vjerojatno je Matej i prije čuo za Isusa; slušao o njegovim čudesima; promatrao njegove nastupe; slušao propovijedi; možda i sam doživio koje čudo. Kristov ga nastup nije ostavio ravnodušnim. Zrno je palo, i to na plodno tlo, što svjedoči i njegovo Evanđelje, još više njegov život koji je u skladu s Isusovim naukom. Nema ljepše svećeničke osobine od usklađenosti između svećeničke misli, riječi i djela. To je zapravo u skladu s riječima koje smo čuli na ređenju prihvaćajući Evanđelistar u svoje ruke: Primi Kristovo evanđelje kojemu si postao glasnik. Pazi da što čitaš vjeruješ, što vjeruješ učiš, a što druge učiš to i živiš. To bi trebalo resiti svakoga kršćanina a kamoli svećenika. Možda je odaziv nekoga od nas isti ili sličan Matejevu odazivu. Možda se nismo niti na trenutak premišljali, nego čim smo osjetili poziv, uputili se prema sjemeništu, bogosloviji. Svatko od nas ima svoju priču i svoj vlastiti pristup svećeništvu. Ali ima nešto što mora biti zajedničko. Matej je spremno ostavio sve i skočio zbog želje da se suobliči Kristu. Počeo je živjeti novim životom, disati punim plućima, novi zrak Kristova Duha. Zanimljiv nam je njegov primjer jer smo i sami pozvani suobličiti se Kristu. Zato je naše pravo pitanje: Jesam li suobličen Kristu? Pozvani smo djelovati ‘in persona Christi’ i biti ‘alter Christus’? To je prevažno pitanje za svakodnevni ispit savjesti na kraju dana. Jesam li danas bio sličan Kristu? (…) Pozivom se i odazivom događa novi i posebni odnos s Kristom. Zato naš poziv nije profesija ili zanat. Izvršiti Kristovu želju nadilazi profesionalnost. Profesionalno da, ali ne bez srca jer Isus traži baš to, srce“.

Nakon nagovora, svećenici su govorili o svojim iskustvima s početkom sinodalnog hoda u biskupiji i pojedinim župama, a mnogi su istaknuli da je sama svečanost otvorenja sinodalnog hoda u katedrali naišla na pozitivan odjek u vjernicima koji su sudjelovali u tom slavlju. Zatim se povela riječ o strategijama za primjenu sinodalnih načela na području biskupije. Rad će biti podijeljen u dvije skupine župa, a za koordinaciju i objedinjavanje rezultata zaduženi su don Siniša Jozić i don Dejan Turza.

Zadnja točka susreta bila je Misijska nedjelja. Biskup je ukratko predstavio osnovna načela misijskog djelovanja Crkve i iz svog iskustva, te potaknuo svećenike da posvete posebnu pažnju pripremi i samoj proslavi Misijske nedjelje. Nakon uobičajenog vremena za različita priopćenja, svećenici su zajedničkom molitvom i objedom završili susret.