Održana predbožićna duhovna obnova za djelatnike u središnjim nadbiskupijskim ustanovama
FOTO: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije // Predbožićna duhovna obnova za djelatnike u središnjim nadbiskupijskim ustanovama
Đakovo (IKA)
Predbožićna duhovna obnova za djelatnike središnjih nadbiskupijskih ustanova održana je u petak, 20. prosinca, u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu.
Voditeljica obnove bila je profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu dr. s. Silvana Fužinato.
Šezdesetak djelatnika okupljenih u sjemenišnoj kapeli Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije pozdravio je ekonom Sjemeništa i ravnatelj UZUK-a preč. Mato Gašparović te izrazio radost zbog velikog broja okupljenih i predstavio dr. Fužinato.
Tema duhovne obnove bila je „Blažena Djevica Marija bez koje se ne može slaviti otajstvo Božića“, naglasila je s. Silvana. „Utjelovljenje Božjega Sina je jedan novi početak, kako piše i Ivanovo evanđelje ‘U početku bijaše Riječ’. Od početka je ta Riječ okrenuta k Ocu i u trajnom je zajedništvu s njim, u odnosu, u komunikaciji. I ljudska su bića, bića odnosa i od početka okrenuta jedna drugima te da bi se čovjek ostvario potreban mu je drugi čovjek. U jednom trenutku povijesti Božja se Riječ utjelovljuje, postaje pravim čovjekom, uzima krhko ljudsko tijelo da bi spasila čovjeka. I ta se Riječ vratila k Ocu, no važno je da se nije vratila sama nego je k Ocu povela i sve one koji su joj povjerovali“, protumačila je s. Silvana.
„Poruka za čovjeka je da mu je život darovan, ali ne za njega samoga nego da bi on taj život darovao drugima: Bogu, obitelji, djeci, mužu, ženi odnosno da bi k Ocu poveo još nekoga. Živjeti za nekoga daje smisao ljudskom životu, a to podrazumijeva darovati im se i žrtvovati za njih“, istaknula je s. Silvana te potaknula sudionike da promisle koja je to osoba za koju žele živjeti. „Smisao Božića je proslava Isusova utjelovljenja, a pitanje kako Božić utjeloviti u svom životu, osjetiti da je prisutan i u mom životu tu će pomoći Blažena Djevica Marija“, rekla je s. Silvana.
Čitajući prve retke Lukina evanđelja usporedila je Zahariju i Mariju. „On je imao važnu službu u hramu a nije povjerovao anđelu, a Marija ponizna, malena i obična djevojka vjeruje Božjoj riječi u svom domu, ne sumnja. I tu nas Marija uči da je Boga moguće susresti u svom domu u svakodnevnim malim stvarima koje činimo. Marija ne razumije sve ali se odaziva ne Božji poziv ‘Evo službenice Gospodnje’. Marijino ljudsko da je odgovor na vječno Božje ‘da’ koje je izrekao čovjeku u utjelovljenju svoga Sina“, kazala je s. Silvana.
Mariju koja odlazi k Elizabeti s. Silvana je opisala kao predstavnicu Božjih siromaha, jednostavnih običnih ljudi koji su očekivali Mesiju i povjerovali mu. „Taj susret dviju žena govori o Marijinoj vjeri i podijeli radosti zbog utjelovljenja odnosno radost zbog Božje nazočnosti među svojim narodom. U tom susretu Marija izriče hvalospjev ‘Veliča’ koji veliča djela koja joj Gospodin učini, koja je učinio i koja će ispuniti u cijeloj povijesti spasenja. Marija je čuvarica Riječi, pohranjivala je sve te događaje u svome srcu i o njima razmišljala kako bi pokušala shvatiti smisao svega što se dogodilo, vjerujući da će u Božjem spasenjskom naumu sve biti ispunjeno i da je sve milost. To može pomoći i čovjeku koji ne razumije događaje u svome životu da s pouzdanjem u Boga vjeruje da u konačnici sve ima smisla i da će Bog sve izvesti na dobro. To je vjera da Bog vodi povijest spasenja svakoga čovjeka koji sluša Božju riječ i vrši je“, poručila je s. Silvana.
Na kraju je s. Silvana navela tri koraka do utjelovljenja Božića u osobnom životu: „1. Otvoriti vrata svojega doma, svoja srca za Božji ulazak. Moje danas kakvo god da je, je danas Božjeg spasenjskog dolaska. Boga možemo susreti tamo gdje jesmo, u onom što nam je darovao ili Boga možemo susreti ondje gdje mu dopustimo da uđe. 2. Moliti za vjeru da sve u životu ima svoj smisao i da Bog može i hoće i moju osobnu povijest dovesti do ispunjenja, onakvu kakva ona jest. 3. Pokušati svoj život poput Marijinog usmjeriti k drugima, biti Božji siromasi i uputiti se k Elizabetama svoga života. U utjelovljenoj Riječi Bog je zagrlio i poljubio čovjeka.“
Prvi dio razmatranja zaključen je porukom djelatnicima da njihovi poslovi ma kako se beznačajni činili ili svaki dan isti imaju smisao ako su usmjereni na druge i za druge. Uslijedilo je pokorničko bogoslužje s ispitom savjesti i mogućnosti za ispovijed.
Misno slavlje predvodio je preč. Gašparović u koncelebraciji s profesorom na KBF-u dr. Davorom Vukovićem. S. Silvana je nakon navještenih liturgijski čitanja imala drugi dio razmatranja i govorila je o Isusovu rodoslovlju naglasivši da se u njemu spominju četiri obične žene, koje su strankinje ili grešnice. „Time je Bog dao do znanja da po Božjim siromasima ulazi u ljudsku povijest i da će i one biti spašene te da Bog ulazi i našu povijest ma kakva ona bila. Te su žene pripremale Marijin ulazak u Isusovo rodoslovlje“, naglasila je.
„Evanđelist Matej Isusa naziva Emanuel Bog s nama jer se želi utjeloviti i u našu povijest i ovoga Božića želi biti s nama, Bog za nas, Bog u odnosu prema čovjeku kojega ljubi i želi ga zagrliti. Prepoznati Emanuela na licu svoga bližnjega je milost koja vodi k Bogu i bit će kriterij po kojemu će nas Bog suditi kad se budemo susreli s njim licem u lice“, zaključila je razmatranje s. Silvana.
Duhovna obnova završila je zajedničkim ručkom kojemu se pridružio i đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić koji je u svoje ime i uime biskupa Hranića uputio božićnu čestitku svim djelatnicima. Uime djelatnika čestitku je voditeljica Bračnog i obiteljskog savjetovališta u Slavonskom Brodu izrekla Suzana Matošević. Preč. Gašparović je zahvalio s. Silvani na predvođenju duhovne obnove i djelatnicima na velikom odazivu te im uz čestitku darovao džepno izdanje Novoga zavjeta, knjižicu Rodio se za nas-Božić s papom Franjom i „slatki paketić“.