Rekolekciju pod geslom „Umorni svećenici“ predvodio je vlč. Davor Vuković, profesor fundamentalne teologije na KBF-u u Đakovu. Istaknuo je činjenicu da ljudskoj egzistenciji pripadaju odmor, rad, ali i umor. „Zbog bespotrebnog rada, zbog dokoličarenja koje nije plodonosno, događa se svojevrsni burnout, sagorijevanje i prekomjerno umaranje zbog sporednih stvari u životu svećenika što mu smanjuje sposobnosti posvetiti se onim bitnim stvarima u svećeničkom i župnom životu. Takav umor je opasan i štetan“, poručio je.

„Suvremeni duh nam nameće životni stil koji lako može zaokupiti čovjeka sporednim stvarnostima čime mu onemogućava konkretno i plodonosno djelovanje u onom obujmu koji se to od njega traži. Dinamičnost i promjenjivost modernog društva tjera čovjeka na pretjerani aktivizam, čega se svećenici trebaju kloniti. Aktivizmom svećenik lako izgubi svoj identitet i želju za samoćom, tišinom, poniranjem u sebe, meditacijom i bavljenjem Božjom riječju zbog koje je to što jest“, upozorio je vlč. Vuković.

„S druge strane, potpuna neaktivnost i inertnost svećenika čini od njegova svećeničkog dostojanstva životno sporednu stvarnost, iako bi ona trebala biti vodeća. Kardinal Robert Sarah bi se usudio reći, kako voditelj navodi, da danas postoji hereza aktivizma. Ako akcija nije utemeljena u kontemplaciji, odnosu s Kristom, ona vrlo lako postaje štetna“, poručio je.

„Svećeniku je potrebno, parafrazirajući autora Borisa Beka, prestati juriti kao što to čini ovaj svijet, nego se on mora nužno naučiti stati, znati se zaustaviti. Zaustavljanjem se čovjek sabere, postavi si ključna pitanja što radi i zašto radi, koji mu je cilj i kojim putem i sredstvima može i treba ići do toga cilja“, zaključio je vlč. Vuković.

Nakon izlaganja, sudionici rekolekcije meditirali su nad nekoliko biblijskih tekstova te međusobno podijelili mišljenja i duhovne poticaje. Potom je uslijedilo euharistijsko klanjanje.