Održana svećenička skupština Hvarske biskupije
FOTO: Stipo Marčinović//Održana svećenička skupština Hvarske biskupije
Hvar (IKA)
Ovogodišnja svećenička skupština Hvarske biskupije održana je u srijedu 22. rujna u dominikanskom samostanu u Bolu na otoku Braču. Na skupštini je sudjelovalo 28 svećenika predvođenih hvarskim biskupom Rankom Vidovićem.
Skupština je počela koncelebriranim euharistijskim slavljem koje je u samostanskoj crkvi predvodio generalni vikar i župnik Jelse don Stanko Jerčić. Potom je izmoljena molitva Trećeg časa.
Radni dio sastanka predvodio je biskup Vidović. Sve, osobito biskupa Vidovića, bolske dominikance, poimenično župnika fra Mihaela Marija Tolja i župnog vikara fra Karla Alana Kevu te novog mladog dominikanca u Starom Gradu na Hvaru fra Antu Kazotija, zatim nedavno u Hvarsku biskupiju inkardiniranog don Roberta Bartoszeka, pozdravio je don Stanko koji je istaknuo kako je ‘velika stvar samo to da smo se ovdje susreli i kao braća se lijepo i ugodno zajedno našli, zahvalni Bogu za susret zajedništva i međusobne ljubavi oko kojih trebamo raditi i za kojima trebamo težiti’.
Potom je biskup Vidović napomenuo kako ga je to jutro ‘dobro zbubalo more’. Sve je pozdravio i zahvalio za dolazak. „Ovo je prvi put otkad sam postao biskup da smo u ovakvom sastavu. Danas su točno četiri mjeseca kako sam zaređen za biskupa. Kroz ova četiri mjeseca nastojao sam posjetiti svakoga od vas. Želio sam doći kod svakoga od vas, u vašu sredinu i vašu stvarnost. Zadovoljan sam sa susretima s vama. Vjerujem da ste me prihvatili i nadam se da ćete me prihvatiti u potpunosti. Nas je tridesetak u pastoralu. U pohodima k vama pitao sam o radu u župama i što se događa u župama. Stekao sam određenu sliku u tim prvim susretima. Uz to, bio sam ovog ljeta na desetak župa na blagdanima. Nadam se da ćemo u istinskim odnosima rasti u zajedništvu te biti radost i blagoslov jedni drugima. Ja sam biskup koji nije pao odozgor, kao ‘Ero s onog svijeta’. Ja sam jedan od vas“, poručio je biskup Vidović svećenicima.
Predstavljajući se, biskup Vidović istaknuo je kako je svećenik 35 godina, zaređen 1986. godine i kako je svoju svećeničku službu započeo u Kaštel Kambelovcu kod Splita. „Bogu sam zahvalan što sam bio u toj župi gdje sam bio i na praktikumu u šestoj godini teologije. To je bila živa župa, puna mladih. Zahvalan sam Bogu što sam za župnika imao don Iliju Vuletića. U ono vrijeme njegov odnos prema meni bio je jedinstven. Rekao mi je: ‘Ništa pridržano za sebe, sve je popola’. U toj župi stekao sam bogato pastoralno iskustvo“.
Nakon godinu i pol dana poslan je u Župu sv. Lovre na Žnjanu u Splitu koju prije toga nitko od petorice svećenika, kojima je bila ponuđena, nije bio spreman prihvatiti. Jer, tamo je bila samo crkvica od dvadesetak kvadrata, bez kuće i okućnice. Nakon lutanja po tuđim stanovima, koje je morao obnavljati, bio je presretan kad je od Caritasa dobio limeni kontejner od 18,5 kvadrata. To ga je naučilo oslobađati se svega nepotrebnoga. „Tu sam došao sa 26, 5 godina, a ostao 26,5 godina i napravio crkvu. Župu sam zatekao s 300 obitelji. Od toga je polovica obitelji bila na Mertojaku, gdje je nakon nekoliko godina osnovana nova župa. Nakon Žnjana određen sam za Solin, ostavivši na Žnjanu 1 300 obitelji. Nikada sebi nisam dopustio razmišljati o nekoj župi koja bi bila dobra za mene“, istaknuo je biskup Vidović.
„Solin je najveća župa u našoj nadbiskupiji. Nigdje veće razočaranje nisam doživio nego kad sam došao u Solin. Crkva mala i poput štale kao i kuća. Ličilo je to na željezno doba. A duhovna stvarnost preteška. Solin je žrvanj za onoga tko želi pastoralno raditi. Na Žnjanu sam 13,5 godina misu imao vanka, na ledini. Tako i u Solinu. Uz to najveće je zlo kad svećenik ode sa župe, a ostane na njoj; kad mu poraste apetit raditi na župi s koje je otišao. Ja sam ustrajao na svome i narod me brzo razumio kao i način kako sam radio. Zadovoljan sam sa svime što sam učinio u župama na kojima sam bio“, ustvrdio je biskup.
„Došao sam ovdje za biskupa, iako to nikad nisam želio niti sam o tome razmišljao. Ipak sam prihvatio otvorena srca, ne da mudrujem nego da u jednom zajedničkom hodu pokušamo rasti, kao djeca Božja i braća. Jer je lijepo kao braća zajedno živjeti i surađivati. Želim biti biskup sva tri otoka, jednak prema svima. Ne želim nikakve kružoke i posebna prijateljstva. Bit ću otvoren prema svima. I kod mene možete doći kad god želite. Možete doći s bilo kakvim problemom. Vjerujem da nema problema koji se ne može riješiti. Ako smo pametni i ako smo otvoreni jedni za druge i iskreni, možemo biti bez problema. Naša je biskupija, nažalost, opterećena s nekim problemima. Moramo tu biti ozbiljni i moramo reagirati kako treba reagirati. Tu nema šale“, bio je jasan novi hvarski biskup koji je naširoko govorio o konkretnim problemima koje je bolno doživljavao kao župnik ili sada doživljava kao biskup.
Zamolio je da ga se na vrijeme pozove na župne blagdane i slično, kako bi mogao imati svoj raspored sa željom da bude biskup sva tri otoka i svih župa. „Treba mi omogućiti da svakome dođem ravnomjerno, kako do svih vas tako isto i do svih vjernika koji su nam povjereni. Da se nitko ne osjeti odbačenim ili diskriminiranim. Jer, ja svoju biskupsku službu shvaćam kao kontakt sa svećenicima i vjernicima. Pritom sam samo za jedan istinski odnos. Za bilo kakvu potrebu ili problem pozivam te, brate, javi se! Samo vas molim za maksimalnu iskrenost“, upozorio je biskup Vidović.
Na skupštini je bilo puno razgovora o pitanju svećeničkog doma, odnosno smještaja umirovljenih svećenika Hvarske biskupije. Po svoj prilici bit će to svećenički dom koji se gradi na Mravincima kod Splita i koji bi trebao biti gotov do Uskrsa 2023. godine. U njemu će, između ostaloga, biti ambulanta sa stalnim medicinskim sestrama, a liječnici će redovito dolaziti.
Istaknuto je da je covid-19 pogubna opasnost za svećeničku pastoralnu i vjerničku praksu i život. Još je gore što nitko ne zna kad će ta opasnost biti završena. Stoga je biskup Vidović preporučio intenziviranje svih pastoralnih djelatnosti. Kao primjer istaknuo je kako Zlatnu harfu treba podržati i nastaviti, kao i vjeronauk s mladima, rad s ministrantima, s obiteljima i obiteljskim zajednicama, rad s bratovštinama i ostalo. Jer je sve to poprilično zamrlo zbog pandemije koronavirusa. „Nije dobro niti pametno, štoviše, pogubno je udaljiti se od svih spomenutih i sličnih zajednica“, rekao je biskup Vidović.
Između ostaloga, razgovaralo se i o pitanju obnove neobnovljenih starih crkvenih kuća i pitanju zaposjednutih crkvenih građevinskih objekata i zemljišta. Rečeno je kako je pri bilo kakvoj obnovi ili gradnji Biskupija, u granicama svojih mogućnosti, spremna pomoći. No, pritom je potrebno poštivati dogovorenu proceduru.
„Očekujem iskrenu suradnju i otvorenost. Ponavljam da kod mene možete doći kad god hoćete, s bilo kakvim problemom, da popričamo u četiri oka, ali iskreno. Ako se budemo držali onoga što se dogovorimo, vjerujem da onda neće biti nikakvih problema“, poručio je na kraju svećenicima biskup Vidović.