Program je započeo u 10 sati okupljanjem mladih nakon čega je uslijedila misa koju je predslavio studentski kapelan vlč. Mario Žigman.

Kao sam uvod u temu toga dana, kapelan je propovijed započeo pitanjem: „Što nam je najvažnije u životu?“ „Promišljajući o tom pitanju i odgovorima koje svatko od nas može dati, dolazimo do onog ključnog da je najvažnije u životu svakog pojedinca da ljubi i da bude ljubljen. Od samog početka, kada je Bog stvorio čovjeka, Adama i Evu, stvorio ih je usmjerene jedno prema drugome kako bi jedno drugome otkrivali istinski smisao svoga života, a to je da vole. Tako svaki pojedinac, iako to možda neće uvijek znati izraziti zbog svoje slomljenosti, čezne za ljubavlju. Kada budemo ljubili i pustili druge da nas ljube, ništa nam neće biti problem učiniti za njih zato što ih volimo“, rekao je vlč. Žigman.

Nakon slavlja program se nastavio u prostorima crkve gdje su mladi, podijeljeni u skupine na čelu s voditeljem, imali priliku međusobno se bolje upoznati. Voditelji su animirali upoznavanje članova kroz pitanja od kojih je jedno bilo tematsko i upućivalo je na radionice koje će se kasnije odvijati. Nakon upoznavanja, članovi jedne skupine međusobno su se predstavljali ostalim grupama. Potom je uslijedilo natjecanje u društvenim igrama s prigodnim nagradama za pobjednike te ručak.

Na kraju prvog dijela uslijedio je igrokaz kao uvertira u radionice. Sedmero putnika krenulo je na putovanje života. Nalaze se na kolodvoru „Raskršće života“, a njihov prijevoznik je „Nebotrans“. Autobus je na stajalištu, ulazi vozač u liku svetog Petra, a za njim ostali putnici. Svatko od njih je u svom svijetu. Bogataš usmjeren samo na novac i kako ga što više dobiti, iako to uključuje kršenje nekih pravila i zakona. „Instagramuša“ koja svoju vrijednost procjenjuje brojem lajkova, pregleda i pratitelja, student koji moli za pomoć na ispitu, a istovremeno piše šalabahtere. Ulazi i Isus, ali nitko osim vozača ga ne prepoznaje. I na kraju, ulaze majka i kći koje se svađaju. Usmjereni samo na sebe, međusobno raspravljaju, prigovaraju jedni drugima i žale se na vozača. Raspravu prekida Isus kojega prepoznaju. Dolazeći do svakog od njih, ističe im ono što on vidi u njima. Tako im svima pokazuje stanicu na njihovom životnom putu, prožetu nezahvalnošću, brigama, uspjehom bez truda, lažnim obožavateljima, stanicu koja je kamen na njihovom životnom putu dok Nebo čeka one koji žive i vole. On im nudi da ovoga puta idu zajedno, jer samo tako mogu stići u Nebo. Autobus staje, ali putnici ne izlaze. Odlučili su slijediti Krista.

Uslijedilo je potom zajedničko promišljanje u skupinama. Svaka je skupina pratila jednog ili dva lika te je promišljala o njihovim postupcima i mogućim rješenjima te je potom svoje zaključke iznijela ostatku sudionika.

Prva skupina promatrala je lik studenta koji se pripremao za varanje na ispitu i razgovarala je općenito o njihovom odnosu prema fakultetu i pozivu na ustrajnost.

Druga skupina komentirala je odnos djevojčice prema majci, odnosno odnos čitave skupina prema roditeljima te poziv na strpljenje.

Treća skupina analizirala je odnos majke prema djevojčici, odnosno razgovarala je općenito o odnosu roditelja prema djeci te pozivu na služenje.

Četvrta skupina promatrala je odnos prema svakodnevici u kojoj trebamo prihvaćati svoje križeve. Istaknuli su kako bi često trebali biti zahvalni i na najsitnijim stvarima koje posjeduju te pokušavati razumjeti jedni druge.

Peta skupina promišljala je o postupcima djevojke koja se samo fotografirala i tražila pažnju drugih, no na posve krivi način. Također, skupina je promišljala i o vlastitom odnosu prema sebi, na koji način upotrebljavaju društvene mreže, koliko im je važno kako se tamo prikazuju i pridonosi li to istinskoj sreći.

Posljednja, šesta grupa promišljala je o odnosu prema Bog(atstvu) uz poziv na ljubav u skrovitosti.

Vlč. Žigman uputio je potom završne misli kojima je sažeo sva promišljanja s radionica. „Ljubav koja je sadržaj gesla ovog susreta prožima sve kulture i sva zanimanja. Cilj ove brucošijade jest da u sve ono što radimo u životu, učenje, odnos prema roditeljima, starijima uronimo u ljubav, jer ćemo na taj način svoje poteškoće puno lakše prihvaćati. Mi smo srce Crkve koje kuca za Boga i koje oživljuje Crkvu. Teško je izgrađivati živu Crkvu. Zbog toga je u taj rad potrebno unijeti puno ljubavi“, rekao je.

Potom je studentica Matea Stuburić upoznala mlade s djelovanjem udruge Duhos i susretima koji se organiziraju, a potom su svi zajedno pogledali kratki videouradak u kojem su se predstavili svi timovi koji djeluju i u koje se mogu uključivati. Uslijedilo je pisanje osvrta i dojmova sudionika koji će koristiti u sljedećoj organizaciji, a potom i euharistijsko klanjanje u crkvi. Tijekom klanjanja svatko je imao priliku doći pred oltar, prinijeti svoje napisane i izrečene molitve pred Gospodina te uzeti „tablete“ Ljubav forte u kojima se nalazi križ te upute kako ga koristiti u svakodnevici.