Održane duhovne vježbe za svećenike Požeške biskupije

Prvoga dana duhovnih vježbi u ponedjeljak 6. lipnja požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s voditeljem biskupom Perićem i s više od trideset svećenika predvodio je misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Augustina u Velikoj. Pozdravljajući biskupa Perića i nazočne svećenike, biskup Škvorčević je rekao da smo još u odjeku svetkovine Pedesetnice ili Duhova, ustvrdivši da je toga dana snagom Duha Svetoga krenula Crkva u svoj dvije tisuće godišnji povijesni hod, i da je u njega po odluci sv. Ivana Pavla II. ugrađena i požeška mjesna Crkva sa svojih dvadeset i pet godina postojanja, a po njoj i njezini svećenici kao dragocjeni suradnici Duha Svetoga.

Poručio je svećenicima da njihove duhovne vježbe, jer su započele uvečer spomenute svetkovine, imaju osobitu liturgijsko-crkvenu težinu. Rekao je da se raduje što svećenici nastoje sebe susresti i pronaći u dimenziji duha. Još je podsjetio na proslavu blagdana Marije Majke Crkve, koji je na prijedlog poljskih biskupa Drugi vatikanski sabor uvrstio u kalendar liturgijskih slavlja, te predstavlja svojevrsni sažetak crkvenog nauka o Mariji Isusovoj Majci, koja je u svom životu najtješnje surađivala s Duhom Svetom u ostvarenju Božjeg nauma, naglasio je.

Istaknuo je i da su svećenici poput Marije pozvani surađivati s Duhom Svetom, jer su polaganjem biskupovih ruku njegovom snagom postali dionici drugoga stupnja svetoga reda. Potaknuo ih je neka zamole Isusovu Majku da im pomogne imati oči koje vide i srce koje osjeća ono što je Božje. Također ih je pozvao neka se pokaju za onu što je bilo protivno Božjem Duhu u njihovu životu, da mognu svoje duhovne vježbe – ne tek obaviti – nego se u njima duboko obnoviti.

U homiliji je biskup Perić je čestitao biskupu Škvorčeviću 75. obljetnicu života, 50. obljetnicu svećeništva, 25. obljetnicu biskupstva i 25. obljetnicu osnutka i uspostave Požeške biskupije, naglasivši kako su se sve te okrugle obljetnice sretno slile u ovu godinu. Spomenutu obljetnicu osnutka i uspostave Požeške biskupije čestitao je i svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, đakonima, bogoslovima i sjemeništarcima Požeške biskupije te je rekao da sve njih uključuje u misu koju prikazuje za njihovo duhovno i tjelesno zdravlje.

Spomenuo je da je prethodno već vodio duhovne vježbe za svećenike Požeške biskupije te zahvalio biskupu Škvorčeviću i na ovom pozivu, istaknuvši da je to izraz njihove dugogodišnje povezanosti. Rekao je da se povezanost između njega i biskupa Škvorčevića nije prekinula, jer su se obojica u svom biskupskom služenju nastojala ponašati kao apostoli, koji Isusa Krista – koji je njih nazvao prijateljima – nikad nisu nazivali prijateljem, nego učiteljem, a sebe njegovim učenicima, kao što je to opširnije protumačio svećenicima u jutarnjem razmatranju.

Progovorio je potom o ustanovljenju sedmorice đakona, kojim su apostoli pronašli način na koji se jeruzalemska kršćanska zajednica postajući sve brojnija pobrinula da židovske udovice iz dijaspore ne budu karitativno zanemarene. Biskup je rekao kako su apostoli, svjesni da im je uskrsli Gospodin kao prvotnu zadaću odredio propovijedanje Evanđelja i slavljenje svetih sakramenata, vođeni Duhom Svetim mudro odlučili izabrati sedmoricu muževa kojima će biti povjereno konkretno karitativno djelovanje u kršćanskoj zajednici.

Naglasio je da su pritom postavili jasni kriterij izbora, naznačili uvjete koje ti muževi trebaju ispunjavati i nabrojali kvalitete koje trebaju posjedovati. Prvi uvjet jest da to budu ljudi koji su „na dobru glasu“. To znači da se nositelji vlasti u Crkvi, prije negoli nekome povjere neku crkvenu služba, trebaju raspitati o njemu kod onih koji ga dobro poznaju i koji mogu posvjedočiti. Podsjetio je sudionike duhovnih vježbi da se Crkva i danas služi tim kriterijem pri prosuđivanju kandidata za prijem u sjemenište i bogosloviju, odnosno njihove prikladnosti za primanje svetog reda đakonata i prezbiterata, kao i kod izbora novih biskupâ, pojasnio je.

Drugi uvjet ili kriterij jest da ti ljudi budu „puni Duha Svetoga“. Biti ispunjen Duhom Svetim, protumačio je biskup, znači biti ispunjen darovima Duha Svetoga i znati se njima služiti za svoje dobro i za dobro Crkve. Rekao je da se od sedam darova Duha Svetoga četiri odnose na pamet: mudrost, razum, savjet, znanje, a tri na srce: jakost, pobožnost i strah Božji.

Treći pak uvjet, odnosno kriterij jest da kandidati za đakonat budu „puni mudrosti“, odnosno da budu obdareni sposobnošću suočavati se s konkretnim životnim problemima i rješavati ih. Ustvrdivši da se Crkva tijekom svoje povijesti držala spomenutih kriterija i da ih je usavršavala, te da su se nositelji vlasti u Crkvi na temelju toga stoljetnog iskustva uvjerili kako se i danas potrebno držati određenih kriterija, biskup je ovu tvrdnju potkrijepio konkretnim primjerima stava koji je Sveta Stolica zauzimala i kriterija koji je primjenjivala i s obzirom na nepriznavanje Nezavisne Državne Hrvatske u vrijeme Drugog svjetskog rata, a priznanje Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata pedeset godina kasnije.

Jednako tako tvrdnju je potkrijepio i praksom pojedinih biskupa pri prihvaćanju zamolbi za primanje kandidata za sjemenište i bogosloviju. Završavajući homiliju, biskup Perić je spomenuo da se u upravljanju mostarsko-duvanjskom biskupijom odlučio poslužiti se s dvije stvari koje je biskup Škvorčević pokrenuo u Požeškoj biskupiji. To je ponajprije bila želja za izdavanjem vlastitoga Službenog vjesnika, a zatim osnivanje „Djela za zvanja“, odnosno organiziranih skupina molitelja, koji u pojedinim župama redovito mole za duhovna zvanja.

Nakon pričesti sudionici duhovnih vježbi, predvođeni biskupom Škvorčevićem, izmolili su molitvu za Požešku biskupiju. Na kraju misnog slavlja biskup Škvorčević je zahvalio biskupu Periću što je ponovno došao u Požešku biskupiju da s njezinim svećenicima obnovi svjetlo i snagu koju su primili na svom ređenju, i koju trebaju raspirivati, kako je sv. Pavao govorio Timoteju, kako svećenički duh u njima nikad ne bi ostario ili uvenuo, nego uvijek bio živ.

Također mu je zahvalio i za svu drugu potporu koju je tijekom proteklih dvadeset i pet godina davao Požeškoj biskupiji. Napomenuvši svećenicima da svoje poslanje u Požeškoj biskupiji trebaju ostvarivati suradnički, ustvrdio je da je u tom nastojanju veliki i trajni primjer Marija, Isusova Majka, najvjernija Božja suradnica. Rekao je svećenicima da se njegovanjem suradničkog duha najprije s Bogom, a potom s biskupom, međusobno i s drugim vjernicima među nama ostvaruje ono što dolazi iz Božjih mogućnosti. Poželio im je da se u ovim duhovnim vježbama učvrste u marijanskoj suradničkoj duhovnosti te da nitko od njih ne bude osamljen, tužan ili duhovno zapušten, nego uvijek duhovno živ, izvijestila je Požeška biskupija.