Duhovne vježbe o temi „Naučimo se zastati i u razgovoru s Bogom obnavljati sebe“ (Papa Franjo) predvodio je don Vjekoslav Đapić, vikar za kler Riječke nadbiskupije i duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu Ivan Pavao II. u Rijeci.

Program je započeo zazivom Duha Svetoga i uvodnim razmatranjem u kojem je voditelj naglasio da se kao ljudi često nalazimo u opasnosti gubitka sklada između molitvenog odnosno sakramentalnog života, koji je nezamjenjiv i nenadoknadiv, i svakodnevnih dužnosti i aktivnosti. Stoga su duhovne vježbe milosna prilika da zastanemo, produbimo i obnovimo naš odnos s Gospodinom. Voditelj je pritom citirao Majku Terezu rekavši: „Ono što je za tijelo krv, to je za dušu molitva.“ Nakon uvodnog razmatranja vjeroučitelji su sudjelovali u pobožnosti križnog puta, nakon čega su imali mogućnost osobnog razmišljanja ili molitve u šutnji.

Idući dan prijepodne, nakon pobožnosti krunice, uslijedila su dva razmatranja: prvo, o važnosti nutarnje sabranosti, naučiti se zastati, kao preduvjeta za razgovor s Bogom, i drugo, o Božjem milosrđu iz kojega izvire čovjekovo milosrđe prema bližnjima. Temeljeći se na Isusovim riječima iz Lukina Evanđelja „kako valja svagda moliti i nikada ne sustati“ (Lk 18, 1), voditelj je u prvom razmatranju naglasio da je potrebno srcem i ljubavlju svakodnevno uključiti Boga u svoj život, a molitva je upravo najizvrsniji način da se dogodi plodan odnos između čovjeka i Boga. Međutim, u životu se događa i fenomen molitvene odnosno sakramentalne „besplodnosti“, kada se molitva i sakramentalni život pretvaraju u suhoparno ritualno prakticiranje. Tada je potrebno mijenjati svoj pristup molitvi jer je molitva primarno otajstveni susret koji se događa u čovjekovoj nutrini, u srcu, poručio je Voditelj.

Dajući za primjer sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, koji je bio čovjek skrovitosti i molitve, otvorenog srca za sve što dolazi iz Božjih ruku, voditelj je vjeroučiteljima ukratko prikazao pet tzv. potpornih stupova ili preduvjeta za plodnu molitvu, a oni su: 1. pouzdanje i vjera u Božje milosrđe i dobrotu, 2. poniznost i prihvaćanje istine da je Bog svet, dobar i pravedan, a da smo mi ljudi grješni i slabi, 3. ljubav prema Bogu i milosrđe prema drugima, 4. pokora i odricanje od onoga što nije dobro i potrebno za našu dušu, 5. potpuno povjerenje i predanje u Boga. Na kraju prvog razmatranja zaključio je da plodnost molitve ne ovisi o izboru molitve nego o stanju ljudskoga srca, o njegovoj nutarnjoj raspoloživosti za primanje Božje milosti, i zato je važno uvijek imati, poput sv. Josipa, otvoreno i zahvalno srce koje ljubi bez zadrške i isključivosti.

U drugom razmatranju voditelj je naglasio da je kršćanski, sakramentalni život poput škole u kojoj svakodnevno učimo, ponavljamo, rastemo, ali i u kojoj polažemo ispite, a oni su naše kušnje i križevi. Konstatirao je da živimo u vremenu eskalacije egoizma u svakom smislu i da je zato tim više potrebno uvijek tražiti Božje milosrđe, ali i iskazivati ga braći i sestrama u svom životnom i radnom okruženju. Praštanje otvara Nebo iz kojeg uvijek pljušti kiša Božjeg milosrđa, poručio je voditelj. Nakon drugog razmatranja, poslijepodnevni dio programa započeo je molitvom krunice Božjemu milosrđu te su vjeroučitelji imali mogućnost sv. ispovijedi. U večernjem dijelu programa sudjelovali su na zajedničkoj svetoj misi, a program toga dana završio je euharistijskim klanjanjem i osobnim razmatranjem.

Program duhovnih vježbi nastavio se trećeg dana završnim razmatranjem o Euharistijskom Kristu i njegovoj spasiteljskoj žrtvi koja se ovjekovječuje u svetoj misi. Voditelj je naglasio da svi sakramenti izviru iz Božje ljubavi te da se Isusova sakramentalna ljubav nesebično razlijeva na svakog čovjeka. No, svatko u otajstvu svete mise prima onoliko Božje milosti koliko je iznutra otvoren da, slikovito govoreći, zagrabi u Božanski zdenac. Euharistija je vrelo Božjeg blagoslova. Ovom svijetu manjka blagoslova, rekao je voditelj i potaknuo vjeroučitelje da svoju vjeru i vjeru svojih učenika uvijek hrane euharistijskim Kristom. Program je završio euharistijskim slavljem i zajedničkim objedom.

Vjeroučitelje je na početku duhovnih vježbi obišao i svojom pastirskom riječju potaknuo riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić, a na kraju riječki nadbiskup metropolit mons. dr. Ivan Devčić. Molitvenu blizinu i pratnju iskazao je također suutemeljitelj javnog vjerničkog društva „Omnia Deo – Sve Bogu“ don Josip Radić, kojemu Katehetski ured Riječke nadbiskupije u svojstvu organizatora ovogodišnjih duhovnih vježbi od srca zahvaljuje na otvorenosti i suradnji, a napose na molitvenoj podršci i evanđeoskoj ljubavi prema svim vjeroučiteljima.