Na hodočašću i proslavi u Iloku sudjelovali su vjernici pripadnici Zapovjedništva za obuku i doktrinu „Fran Krsto Frankopan“, Gardijsko oklopno-mehanizirane brigade, Inženjerijske pukovnije Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva za potporu, djelatnici iz pet slavonskih policijskih uprava, osječko-baranjske, vukovarsko-srijemske, brodsko-posavske, požeško-slavonske i virovitičko-podravske, pripadnici vatrogasnih postrojbi, civilne zaštite i članovi udruga hrvatskih branitelja. Zapovjednik hodočašća bio je zapovjednik Zapovjedništva za obuku brigadir Dražen Batrnek, a zamjenik zapovjednika bio je zamjenik načelnika PU vukovarsko-srijemske Ivan Groznica.

Na gradskom groblju u Iloku vijence su položili i svijeće zapalili izaslanstvo Hrvatske vojske, policije, branitelja, vatrogasaca, izaslanstvo Grada Iloka i Vukovarsko-srijemske županije. Molitvu je predvodio vojni kapelan vlč. Josip Kešinović.

Svečano euharistijsko slavlje počelo je ulaznom procesijom od kapelice sv. Ivana Nepomuka na ulazu u stari dio grada Iloka do crkve sv. Ivana Kapistranskog. Za križem su išli stjegovi Republike Hrvatske, Svete Stolice i Vojnog ordinarijata. Potom su slijedile zastave djelatnih postrojbi Oružanih snaga, zajedno sa stjegovima Ministarstva unutarnjih poslova i Ravnateljstva policije. U procesiji su sudjelovali pripadnici Hrvatske vojske i policije, vatrogasci i branitelji, pripadnici civilne zaštite, povijesne postrojbe „Hrvatski sokol“ iz Osijeka, KUD „Matica Slovačka“ u nošnjama iz Iloka, i drugi vjernici. Zavjetnu svijeću na početku mise upalili su zapovjednik i zamjenik zapovjednika hodočašća.

Misu je predslavio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan. Koncelebrirali su župnik Župe sv. Ivana Kapistranskog fra Grgur Blažević, OFM, biskupski vikar za pastoral u MUP-u vlč. Frano Musić, vojni i policijski kapelani Osječkog vojnog dekanata i Osječkog policijskog dekanata, svećenici franjevci te svećenici iločkog i vukovarskog kraja.

Biskup Bogdan je u homiliji govorio o dva važna stanja duha tj. dvije vrline, koje su prijeko potrebne za kršćanski i ljudski život – budnosti i zahvalnosti. Podsjetio je da se ljudski život odvija u svakodnevici koja je ispunjena raznim izazovima. „Zato je budnost važna. Gospodin nas često u Evanđelju poziva na budnost. Budni budite! (Lk 21,36). Tromost, umrtvljenost, i obamrlost mogu nas obuzeti. To je opasni san osrednjosti – rekli bismo ‚mamurluk‘ osrednjosti do kojega se dolazi kada zaboravimo prvu ljubav i idemo dalje po inerciji, vodeći računa samo o mirnom životu. Ali, bez žara ljubavi prema Bogu, ne čekajući njegovu novost, postajemo osrednji, mlaki i svjetovni“, upozorio je.

Istaknuo je da su dva lijeka protiv osrednjosti i tromosti vjera i molitva. „Isus ne podnosi mlakost. Stoga je potrebno trgnuti se iz tog sna, a to možemo učiniti bdijući u molitvi, jer moliti znači upaliti svjetlo u noći, znači uskladiti se s Gospodinom. Molitva omogućuje Bogu da nam bude blizu, te nas stoga oslobađa samoće i daje nadu. Molitva daje kisik životu; kao što ne možemo živjeti ako ne dišemo, tako ne možemo biti kršćani ako ne molimo. Molitva je lijek ne samo za manjak ili izostanak budnosti, nego i za ravnodušje“, poručio je.

„Drugo stanje našeg duha ili krepost oko koje nam se valja ozbiljno potruditi jest zahvalnost. Nemojmo zaboraviti bezbrojne razloge zbog kojih imamo zahvaliti Bogu i svojim bližnjima. Zahvalnost gradi civilizaciju ljubavi međusobnog uvažavanja i poštovanja dobra i dostojanstva jednih prema drugima. Moramo postati nepopustljivi kada je riječ o odgoju za zahvalnost: dostojanstvo osobe i društvena pravednost imaju u tome svoje ishodište. Ako se u obiteljskom životu zanemaruje taj stil, izgubit će se i u životu društva. Zahvalnost je, nadalje, za vjernika u samom srcu vjere: kršćanin koji ne zna zahvaliti zaboravio je Božji jezik“, naglasio je mons. Bogdan.

Podsjetio je na životni put sv. Ivana Kapistranskog i predstavio ga kao uzor u nasljedovanju spomenutih vrlina. „Pozivao je na  budnost vojnike kojima je služio – i duhovnu i tjelesnu, a kao vojni dušobrižnik navješćivao je i čovjekovu dubinsku potrebu zahvalnosti Bogu za sva primljena dobročinstva. Uz to, kao što vrlo dobro znamo, upravo u ovom dijelu naše Domovine najizraženije je svjedočanstvo polaganja života za drugoga, žrtva vlastitog života u borbi za ljudske i Božje vrijednosti pred raznim ugrozama. Od svakog od nas Gospodin i danas očekuje takvu trajnu i nesebičnu borbu da u sebi i oko sebe gradimo krepost budnosti i krepost zahvalnosti u izgradnji kršćanske civilizacije ljubavi“, zaključio je.

Na kraju misnog slavlja župnik Župe sv. Ivana Kapistrana u Iloku fra Grgur Blažević zahvalio je „biskupu i subraći svećenicima, svima uključenima u organizaciju hodočašća i svima nazočnima koji su omogućili da ovaj dan bude lijep i svečan“.

Hodočašće i euharistijsko slavlje pjevanjem je pratila klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“ i policijska klapa „Sveti Mihovil“, a orgulje je svirao Dubravko Čepulić Polgar.

Nakon euharistijskog slavlja hodočasnici su imali prigodu častiti relikvije sv. Ivana Kapistrana te obići franjevački samostan i druge znamenitosti grada Iloka. Na kraju hodočašća je održan prigodni domjenak za sve sudionike hodočašća, domaće župljane i sudionike misnog slavlja.

Homilija mons. Bogdana na pokrajinskom hodočašću Hrvatske vojske, policije i branitelja u Ilok