U propovijedi mons. Medo istaknuo je duboku osjetljivost sv. Vinka prema siromašnima, bolesnima i zaboravljenima, naglasivši da je njegova snaga proizišla iz molitve i osobnog iskustva patnje. Citirajući sveca, poručio je:
„Ljubimo Boga, ali neka to bude trudom naših ruku i znojem našega lica”.

Govoreći o njegovoj duhovnoj snazi, biskup je dodao:
„I sam je okusio siromaštvo, nesigurnost pa i ropstvo. Iz tih rana rodila se njegova osjetljivost za rane drugih”.

Posebno priznanje upućeno je sestrama milosrdnicama koje već desetljećima djeluju u ogulinskoj bolnici, tiho i predano služeći bolesnima. U slavlju su sudjelovali i djelatnici bolnice, ravnateljica te nekoliko pokretnih bolesnika, čime je zajedništvo dodatno naglašeno.

Na završetku mise biskup je zazvao zagovor sv. Vinka nad svim djelatnicima, bolesnicima i njihovim obiteljima, podsjetivši na Isusove riječi:
„Svaki put kad učinimo dobro jednome od najmanjih, činimo to samome Kristu”.

U duhu sv. Vinka, slavlje je bilo prožeto mislima koje potiču na djelovanje:
„Ne govorite mi više o siromašnima. Idite i služite im. Ljubav je izuzetno inventivna. Bog vas poziva da služite siromašnima, i to je služba koja je iznad svih drugih”.

Proslava je pružila priliku za zahvalnost Bogu na djelovanju sestara milosrdnica, čija je služba čvrsto povezana s životom bolnice i šire zajednice. Duh sv. Vinka Paulskog i dalje nadahnjuje one koji u svakodnevici tiho žive evanđeosku ljubav.