Upravo su radnici okitili bor nakon prigodnoga biskupovog uvoda, Službe Riječi te blagoslova kuglica.

U uvodnoj riječi biskup Šaško je među ostalim rekao:

Kićenje bora pred našom katedralom uvijek je posebno, i – neobično. Ove je godine još neobičnije. Ne samo po tome što je taj bor u našemu Zagrebu na trgovima i ulicama ostao jedini ‘čuvar vremenskoga tijeka’, ritma dana došašća, nego i zbog njegova ovogodišnjeg okruženja.

Na gradilištu, pored kontejnera, između dijelova skela, između metalnih kostura koji pomaže vrijednim radnicima da sigurnije pristupe obnavljanju zgrada; pokraj ograda i pregrada, u buci automobila, strojeva i ljudi, uzdignuo se ovaj znak života, ponovno ispod kipa Blažene Djevice Marije koja nosi Život, upućuje na život i na pobjedu nad zlom.

Ovomu drvetu kao da i ne treba nekoga posebnog ukrasa. Ovo je drvo već po sebi ukras. Pa ipak, u dar koji Gospodin daje, u dodir kojim dodiruje naše živote govoreći o onoj obnovi koja dolazi Rođenjem njegova Sina, o obnovi svijeta koji je nagrđen grijehom, i mi želimo unijeti svoj dodir, male znakove prihvaćanja Božjega dara ljubavi. Želimo povezati našu katedralu i ljude širom naše Nadbiskupije, domovine i svijeta.

Drago mi je da ste s nama u ovome kićenju vi, radnici, koji darom svoga napora govorite o obnovi i potičete nas na obnovu duha, često naporniju od obnove vanjštine.

Večeras molimo za sve koji rade na obnovi, misleći posebno na ljude koji su ovdje u Zagrebu daleko od svoga doma, da se osjete blizu po našemu zajedništvu i molitvi, a pogled na ovaj bor neka ih uvijek jača i ulijeva snagu u dobru. U ukrasima na boru neka vide svjetlo pogleda i sjaj očiju svojih najmilijih, a u granama zagrljaj neba i zemlje i našu zahvalnost.

U njoj je i zahvalnost mons. Zlatku na zalaganju, zahvalnost svima koji su pridonijeli da i ove godine naš Katedralni trg ima svoj okićen bor.

Dok zazivamo blagoslov, ne zaboravljamo trpljenja ljudi, onih najmanjih radi kojih se Bog utjelovio, da bi se s nama mogao radovati u ljudskosti i ponijeti naše boli. On trpi i danas u ratnim ponižavanjima, u oskudici, nepravdama, progonstvima; razapet na nebrojenim križevima.

Ali, u ovome drvetu gledamo obnovljen život, sjaj uskrsnuća, plodove Duha: „ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost, vjernost, blagost, uzdržljivost, čistoća” (Gal 5, 22-23).

Tim nakitom okitimo svoja srca, a dio njihova odsjaja bit će vidljiv i na ovim granama.

Zagrebačka katedrala i dalje je zatvorena za vjernike i posjetitelje te je ovo druga godina zaredom kako se u njoj neće slaviti misa polnoćka kao ni danje mise na svetkovinu Rođenja Gospodinova – Božić. Misna slavlja održavaju se u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca, stoga će zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić ondje predvoditi misu polnoćku te danju božićnu misu u 10 sati.