Osvrćući se na naviješteni evanđeoski tekst (Mt 9, 9 – 13), mons. Puljić je u homiliji kazao da se radi o autobiografskom izvještaju u kojem Matej opisuje kako mu susret s Kristom mijenja život.

„Umjetnik Caravaggio ovjekovječio je taj prizor. Na sugestivan način prikazao je kako od Kristova lica dolazi svjetlo i pokret ruke. I zbiva se neverbalni dijalog između Krista i budućeg apostola. Kristova ispružena ruka prema Mateju potiče budućeg apostola da lijevom rukom prema prsima neverbalno pita Isusa: ‚Jesi li siguran da hoćeš upravo mene?‘ Ova kratka, brza i neverbalna komunikacija o pozivu potakla je Mateja da priredi ‚veliku gozbu u svojoj kući‘ kao oproštaj od kolega ‚carinika‘ s posla. Na gozbi se okupilo dosta farizeja i kolega carinika koji su odreda iznenađeni i zbunjeni. Ne usude se obratiti Isusu, jer ga se boje i respektiraju, pa prigovaraju učenicima: ‚Zašto vaš učitelj za koga držite da je svet, jede s carinicima i grešnicima?‘ (Mt 9, 11). Srećom Isus je čuo pitanje, pa im je i odgovorio: ‚Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima!‘ (Mt 9, 13). Neka zdravih na svijetu, dao Bog pa svi zdravi bili! Ali, zar zbog toga treba bolesne otpisati? Zar im ne treba posvetiti još više pažnje i ljubavi? Isus je zbog njih došao da ih ozdravi. I ozdravljali su svi koji su dolazili u njegovu blizinu. Družeći se s grješnicima za njihovim stolom Isus ih je htio dovesti za svoj božanski Stol. I dovodio ih je“, rekao je predslavitelj. Dodao je da i danas mnogi grešnici doživljavaju iskustvo Božjeg milosrđa.

Poručivši da je novi život u obitelji Pešić kršćansko svjedočanstvo koje promiče „kulturu života“, nazočne vjernike upoznao je s obraćenjem američkog liječnika dr. Bernarda Nathansona koji je kao dugogodišnji ravnatelj Centra za reproduktivno i spolno zdravlje u New Yorku dugo promicao „kulturu smrti“ vršeći pobačaje u toj klinici.

„Zahvaljujući ultrazvuku otkrio je kakvo je zlo pobačaj. Vlastitim očima vidio je to strašno i potresno ‚uništenje nevinoga i nezaštićenog ljudskog života‘. Tu je doživio znanstveno i vjerničko obraćenje. Postalo mu je jasno da ljudski život ne počinje rođenjem nego začećem. Tada se svim srcem uključio u ‚Pokret za život‘. Snimio je film ‚Nijemi krik‘ kojim je potresao savjest ljudi. Nitko, tko je vidio taj film nije mogao ostati ravnodušan. Znakovite su riječi njegove krsne kume Joan A. Bell koja je napisala da je ‚bio poput svetoga Pavla, nekoć velikoga progonitelja Crkve, koji je ugledavši svjetlo Kristovo postao veliki apostol evanđelja. Jer, išao je diljem svijeta govoriti o životu nerođene djece kao i o velikom zlu njihovog ubijanja prije rođenja.‘ Kao krsna kuma izjavila je kako joj je bilo ‚divno iskustvo gledati kako se sve više i više približava Kristu‘“, kazao je, među ostalim, apostolski upravitelj.

Podsjećajući na 25. obljetnicu pastirskog pohoda sv. Ivana Pavla II. Splitu i Solinu koja se navršava ove godine, mons. Puljić je govorio o Papinoj borbi za ugrožene i nerođene: „Pamtimo njegove brojne vapaje: najjači u Peruu, najdulji u Kanadi, najhrabriji na Siciliji kada se obraćao mafiji te najdirljiviji upućen stanovnicima opkoljenoga Sarajeva.

Spominjem i ‚najstrašniji vapaj‘ koji je izgovorio u domovini dobrog pape Ivana XXIII., 26. travnja 1981. godine. U tijeku zahuktale kampanje za legalizaciju pobačaja, sveti Ivan Pavao II. vapije u ime Krista pobjednika nad smrti i grijehom, pa iz svega glasa viče u obranu života. Blijedim usnama i glasom koji treperi Wojtyła potresa savjest Talijana i pita: ‚Je li dopušteno oduzeti život čedu za koje je Krist prolio svoju krv?! Ako tom činu ubijanja čovjeka u utrobi majke njegove dademo pravo građanstva, onda smo na rubu provalije s nesagledivim posljedicama.‘

Ovi vapaji i molitve Ivana Pavla II. izvirale su iz dna njegove duše, iz vjerničke sigurnosti i dubokih uvjerenja. Poput Mojsija hrabro je koračao ulicama svijeta da bi uveo Crkvu u treće tisućljeće kršćanstva.

Zahvalni smo svetom Ivanu Pavlu II. za njegove vapaje i žarke molitve, kao i za uzornu pobožnost i vjerničku sigurnost. Posebice, za ljubav koju je pokazao prema obiteljima kojima je neumorno ponavljao da ‚postanu ono što im je u naravi zapisano‘ (FC 17), ono što su pozvane biti ostvarujući prvotni naum koji je Stvoritelj upisao u srce muža i žene na početku stvaranja svijeta.

Taj svoj plan je predao u ruke supružnicima, njihovom razumu i srcu, njihovoj slobodi i odgovornosti, njihovoj ljubavi i zauzetosti. Neka svi članovi naših obitelji svjedoče svoju vjeru da bi u trajnom zajedništvu Katoličke Crkve mogli uživati obilje Božjeg blagoslova, zdravlja, sloge i mira ovdje na zemlji – a u nebu vječno spasenje“, poručio je mons. Puljić.

Misu je suslavio župnik don Jozo Gojsalić, a posluživao je đakon Renato Pudar. Pjevanje je predvodio Dječji župni zbor pod ravnanjem s. Eduarde Marić.

Na kraju slavlja župnik Gojsalić zahvalio je mons. Puljiću za dolazak i ohrabrujuće riječi te obitelji Pešić za otvorenost životu. Zatim je mons. Puljić obitelji Pešić udijelio knjigu s posvetom, osobno pismo, krunice, medaljice i novčani poticaj – dar kojim Splitsko-makarska nadbiskupija izražava podršku obiteljima s četvero i više djece.