Stara Bingula je filijalna zajednica Župe svete Ane, majke Blažene Djevice Marije, u Laćarku gdje je vlč. Zrno tijekom protekle četiri godine obnašao župničku službu. Na koncu slavlja, okupljenim vjernicima uputio je riječi zahvale i pohvale.

„Među vama sam, dragi vjernici, boravio u dva navrata. Prvi put kao vikar u Srijemskoj Mitrovici (2006. – 2010.), a sada kao vaš župnik (2018. – 2022.). Prvi put sam gledao kako se gradi i raste crkva u kojoj danas slavimo euharistijsko slavlje, a ovaj put sam imao zadatak voditi vašu zajednicu i pratiti vas na putu vjere. Hvala vam za sve što ste činili i time pokazali koliko vam je stalo do vaše crkve. Ono što mi je osobito drago, oko mnogo stvari, a posebno uređenja prostora pokazali ste samostalnost. A priznajem, plodove vašega rada primjete svi gosti koji dođu posjetiti i vidjeti vašu crkvu. Hvala vam na svemu! Ukoliko nešto nije bilo u redu, molim za oproštenje“, poručio je vlč. Ivica.

Na koncu su mu vjernici zaželjeli sretan put i darivali ga satom, s porukom da ga sat koji označava vrijeme treba podsjetiti na vrijeme provedeno među njima.

U katedrali u Srijemskoj Mitrovici vlč. Zrnu su se kao suslavitelji pridružili župnik iz Duboševice vlč. Danijel Tigandžin i vlč. Antun Japundžić, profesor na KBF–u u Đakovu. Sva trojica svećenika su ređenička generacija.

U homiliji, vlč. Zrno podsjetio je na riječi Evanđelja i važnost molitve, posebice ispravne molitve.

„Molitva nam je nešto tako normalno, uobičajeno i svakodnevno. Bogu hvala na tome. Međutim, Isus nas upozorava na određene opasnosti kod molitve. Ona ne smije biti samo molitva kojom nešto tražimo, npr. rješenje određene životne situacije ili ispunjenje životne potrebe. Isus nas potiče da molimo i onda kada nam je dobro, kada nam ide u životu. Želi nam poručiti da će nas Nebeski Otac uvijek čuti i pružit nam što nam je potrebno. Ali u isto vrijeme želi nas potaknuti da se Boga sjetimo i zahvaljivanjem za sve što smo od Njega primili. On nas zapravo potiče na zahvalnost prema Bogu, a to je onaj pravi vjernički stav, u kojem se ne smijemo nikada umoriti“, poručio je vlč. Ivica Zrno

Na koncu slavlja, riječi oproštaja uputili su u ime vjernika srijemskomitrovačke župe Igor Lopin i Ivan Načev, u ime župnog Caritasa Kristina Dragišić, a u ime pjevača Marija Kujundžija.

Uz prigodne riječi uručeni su i darovi: bogato izrađeni svečani plašt, slika srijemskomitrovačke crkve i župnog stana, te prigodna knjiga.

Na koncu se svima obratio vlč. Zrno. Zahvalio je svima za sve učinjeno tijekom cijelog boravka među njima.

„Dragi i poštovani vjernici!

Kako ste već čuli ili pročitali, ovoga ljeta odlazim na novu službu. Po Sakramentu svetog reda prezbiterata (svećeništva), 2006. godine zaređen sam za prezbitera Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije. Tome ima već 16 godina. Samim time, cijelo vrijeme je postojala mogućnost djelovanja u obje biskupije, ovisno o potrebama – kako i sam naziv govori radi se o dvije biskupije, kojima je 1773. – 2008. upravljao biskup iz Đakova. Od 2008. godine i Srijemska biskupija se ponovno osamostaljuje i dobiva svog biskupa, a Đakovačka ili Bosanska biskupija se uzdiže na rang nadbiskupije i nosi naziv Đakovačko–osječka nadbiskupija.

Kako sam rođen u Otoku, svećenik sam sadašnje Đakovačko–osječke nadbiskupije, a zbog dosadašnjih potreba u Srijemskoj biskupiji stavljen sam na raspolaganje Srijemskoj biskupiji gdje sam obnašao službu, prvo kao župni vikar u Srijemskoj Mitrovici (2006. – 2010.), a zatim kao laćarački župnik i pastoralni suradnik u Srijemskoj Mitrovici (2018. – 2022.). A uz to obavljao sam niz službi na korist župama i Srijemskoj biskupiji. Također, vjerujem da vam je poznato kako sam u međuvremenu proboravio osam godina u Njemačkoj pastoralno zbrinjavajući naše sunarodnjake koji ondje žive. Iz svega je vidljivo kako još ni jedan jedini dan nisam bio na službi u Hrvatskoj. Čini se da je došlo vrijeme i za takvu službu. U dogovoru s biskupima u Srijemu i Đakovu, zaključujem dane prezbiterske službe u vašoj sredini, a mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko–osječki odlučio mi je povjeriti novu župu i vjerničku zajednicu – Župu svetog Ladislava, kralja u Punitovcima.“

Danas se želim oprostiti od vas i reći vam dvije potrebne riječi: Hvala i oprosti.

Za sve dosadašnje velika i iskrena hvala! A obilje je trenutaka, situacija i susreta za koje se može zahvaliti. Ovdje ću ih istaknuti samo nekoliko.

Za srdačan doček, za svaku suradnju, za otvorena vrata obiteljskog doma, za strpljivost u radu, za prijateljsku riječ, za pomoć u različitim prigodama, za pomoć u radu i djelovanju u laćaračkoj župi, za svaki poticaj ustrajnosti, za svaku molitvu i sklopljene ruke, za svako pobožno euharistijsko slavlje… od srca vam hvala! A ovo je samo mali dio koji zaslužuje ovu lijepu riječ.

Osobito se zahvaljujem svojim prvim suradnicima koji su uvijek bili otvoreni i spremni za suradnju.

Također zahvaljujem se mons. Eduardu Španoviću, vašem župniku, a mom suradniku i bratu u svećeništvu. Povjeravajući mi niz pastoralnih područja u srijemskomitrovačkoj župi, iskazao je povjerenje, a znamo veoma dobro da se to najteže stječe. Također zahvalan sam na zamjenama kada god je to trebalo u laćaračkoj župi.

Također molim i za oprost. Ukoliko je nešto bilo pogrešno rečeno ili učinjeno primite moju ispriku. Svećenik je čovjek koji je obilježen i onim ljudskim. Znam da se iz ovoga ne izdvajam. Za svaku pogrešku, nenamjernu grubost ili krutost molim za ispriku. Nikada nisam želio nekoga poniziti ili uvrijediti. Ako je bilo takvih trenutaka ispričavam se. Uobičajeno nakon ovoga slijedi dio o opraštanju. Međutim, ja to ne mogu reći. Bogu hvala nemam što opraštati. U vama župljanima, trudio sam se gledati vjernike i ljude s konkretnim životima i životnim situacijama. Ne mogu reći da mi je sve izrečeno ili učinjeno odgovaralo, ali to nikada nije bio razlog da se nešto zamjeri ili da se nosi ‚teškim srcem‘.

Božji blagoslov neka je na vama i vašim obiteljima!“

Pjevanje za tu prigodu biranih pjesama predvodio je zbor koji se prigodno okupio pod vodstvom Željke Klavžar.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je druženje u dvorištu župe.