Oratorij u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu

„Oratorij, meni je poznat oratorij u glazbi“, prokomentirala je profesorica Vesna Živčić koja je došla fotografirati oratorij u župnom dvorištu. Razumljivo, spomenuta profesorica njemačkog jezika u karlovačkoj glazbenoj školi, što bi drugo poput mnogih ljudi povezani s glazbom i pomislila kad čuje riječ oratorij nego na glazbeno djelo. „Ovih se dana sve češće može čuti kako se u župnim dvorištima organizira oratorij za djecu“, primijetio je mons. Sente koji je jedan od onih svećenika koji je oratorij za djecu iz Milanske biskupije donio na hrvatsko tlo. Oratorij je i vokalno-instrumentalno djelo većeg opsega, obično skladano za vokalne soliste, zbor i orkestar. U njemu se prikazuje određena dramska radnja, ali redovito bez pomoći pozornice, tj. scenskog izvođenja što je njegova glavna razlika od opere. Oratoriji su u svom početku bili isključivo duhovni, no kasnije se čak i u sve većem broju javljaju i svjetovni oratoriji.

Oratorij se pojavio u Rimu na početku 17. stoljeća. Počeci mu leže u duhovnim vježbama svećenika Filipa Nerija koji je okupljao vjernike u prostoriji za molitvu (oratoriumu) u rimskim crkvama S. Girolamo della Carita i S. Maria in Vallicella. U jeku protureformacijskih stremljenja na tim su se vježbama čitali odlomci iz Svetog pisma, održavale propovijedi i pjevale jednostavne duhovne pjesme.

Slične duhovne vježbe počele su se zatim održavati i po ostalim talijanskim gradovima pa su tako Nerijevi suradnici 1575. godine utemeljili Kongregaciju oratorija (članovi su se zvali oratorijanci ili filipini). U glazbenom dijelu vježbi Neri je ponekad uzimao poznate svjetovne kompozicije i podmetao im nove, duhovne tekstove. U početku su se takve pjesme – dijelovi duhovnih vježbi – pjevale na djelomično improvizirajući način, uz sudjelovanje svih nazočnih vjernika.

Već je iz ovog objašnjenja vidljivo da je oratorij nešto više od glazbenog izričaja. Naime, već spomenuti svetaca Filip Neri je organizirao mnoge stvari kako bi na ljudima razumljiv način približio Kristovu radosnu vijest. Dakle sveta otajstva tumačio je na ljudima razumljiv način i pritom se služio glazbom, glumom i igrama, osobito za mlade. Sve je to dobro poznavao i sveti Ivan Bosco koji je takav stil još više razradio poglavito u radu s djecom i mladima. Salezijanci, Boscova duhova djeca, u tome se ne umaraju, pojasnio je mons. Sente.

„Takav oratorij je i ove godine organiziran u župi BDM Snježne u Karlovcu na Dubovcu. Oratorije nose župni animatori. U početku su to bila ljetna oratorijska druženja a poslije su organizirani i zimi i u proljeće, zapravo svakih školski praznika. Kroz različite radionice animatori u sudionicima oratorija razvijaju duh zajedništva, kreativnost, uče ljepoti prirode i naravno zahvalnost dobrome Bogu na svakom daru. Za vrijeme trajanja oratorija župno dvorište ispunjeno je djecom, koja se igraju, natječu, grle, plešu, te svakog prolaznika privole da se malo zaustavi. Neki dan su nam na oratorij došli i karlovački vatrogasci, predstaviti svoje navalno vozilo te vodom okupali razdraganu djecu. U središtu oratorija je misno slavlje na kojem djeca pjevaju, mole, te pročitano evanđelje tumače vlastitom glumom. U srijedu je prvo čitanje čitala studentica Elena Mrkonja koja ne vidi, a na kraju misnog slavlja svima je predstavila svoje čitanje ispisano na Brajici te kako se kao slijepa osoba snalazi na studiju i u životu. Za vrijeme oratorijskog dana roditelji priprave neke slasne uratke za okrepu svim sudionicima ovakvih ljetnih druženja. Oratorij počinjemo i završavamo molitvom. Na kraju oratorijskog dana svi posjedamo oko kipa svetog Josipa te svaki sudionik izriče svoju zahvalu za najljepše trenutke proteklog dana. Koliko je oratorij velik najbolje govori molitva male trogodišnje Sare koja je svoju molitvu izrekla ovako: ‘Hvala ti sveti Josipe za današnji dan, za animatore i prijatelje. Molim te reci mi kada ti je rođendan da ti kupim dar’. Vjerujem da je sveti Filip Neri imao baš tu namjeru pri osnivanju oratorija: ljudima na njima razumljiv način približiti Krista. Naša trogodišnja Sara dobro je to i razumjela ili su animatori dobro animirali“, rekao je mons. Sente ml.