Susret je započeo uvodnom molitvom te kratkim tumačenjem dinamike i tijeka Lectio divina, kojim je dr. Vuković uveo u molitveni susret. Prvi put, zahvaljujući tehničkoj podršci koju je osigurala Anamarija Buzgo, susret je pratila i nekolicina sudionika on-line, preko video veze na Youtube kanalu Duhosa.

Za temu susreta odabran je odlomak iz Matejevog evanđelja (Mt 6,1-6.16-18). Riječ je o evanđeoskom odlomku koji se čita na početku korizme, na Pepelnicu, u liturgiji čitanja. Vlč. Vuković je, stoga, prvo kratko uveo sudionike u bit korizmenog vremena. Korizma je vrijeme priprave za Uskrs i vrijeme obraćenja i pokore, a konkretan put obraćenja uvijek uključuje tri drevna duhovna djela: molitvu, post i milostinju (djela milosrđa i ljubavi). Prvi korak Lectio divina je čitanje (lectio) odabranog biblijskog teksta. Nakon čitanja uslijedilo je razmatranje (meditatio) u kojem su protumačene neke teme pročitanog ulomka. Vlč. Vuković je uputio kako Isus jasno ističe važnost skrovitosti u izvršavanju posta, molitve i djela ljubavi. To nipošto ne znači da ne smijemo javno svjedočiti svoju vjeru, no Isus želi naglasiti važnost unutarnjeg stava kojim obavljamo određene religiozne čine. Važno je moliti, postiti, ljubiti, no ne zato da bi drugi vidjeli i hvalili nas, nego radi toga što nas Otac vidi u skrovitosti. Važno je čuvati se hvalisanja i razmetanja u vjerskom životu, te nešto činiti radi same stvari, radi dobra u sebi, a ne radi nekakvog sebičnog interesa. Moliti, postiti, ljubiti u skrovitosti, bez pokazivanja drugima, važno je osobito danas kada suvremeni čovjek mnogo toga čini upravo jer mu je glavni cilj ne određeno djelo u sebi, već to da se pokaže, da ga drugi vide, da objavi na društvenim mrežama. Kulturu skrovitosti valja promicati jer živimo u kulturi razmetanja, narcisoidnosti, pokazivanja, u kulturi spektakla i mentalitetu u kojem ako nešto nije objavljeno i pokazano, kao da nije ni postojalo. A Isus poučava da u skrovitosti ima jedan koji vidi i koji će uzvratiti: Otac nebeski.

Dr. Vuković istaknuo je važnost povezanosti posta, molitve i milostinje. Ovo troje u kršćanskoj praksi uvijek ide zajedno. Primjerice, kršćanski post uvijek je vezan uz molitvu, predanje Ocu, uz korjenito otvaranje Bogu od kojega onda sve očekujemo i spoznajemo da je sve dar i da o njemu ovisimo. Takav post je sasvim u suprotnosti sa suvremenim odricanjima, fitness-askezom, kultom tijela i terorom dijeta kroz koje čovjek ne traži Boga već se vrti oko samog sebe; ne traži proslavu Boga već slavi samog sebe i svoje tijelo. Istinski kršćanski post, prije svega, vodi samom Bogu, omogućuje procvat duhovnog života, vezan je uz molitvu te otvara osobu bližnjemu u potrebi. Tako shvaćeni post, molitva i milostinja čovjeka vjernika oslobađaju navezanosti na tjelesno i materijalno, vode ga do oslobođenja od svega nebitnog i izvanjskoga te mu omogućuju da postane istinski duhovna osoba.

U razmatranje o ovim, ali i o drugim temama na temelju pročitanog odlomka, uključili su se i ostali sudionici susreta. Pokazalo se kako teme posta, molitve i milostinje bude interes i zanimanje te se razvila konstruktivna diskusija. Nakon razmatranja (meditatio), uslijedila je molitva (oratio) nadahnuta pročitanim tekstom. Nakon molitve, sudionici su ostali u tišini i kontemplaciji (contemplatio) te promišljanju o konkretnom djelovanju (actio). Susret je održan uz poštivanje epidemioloških mjera, a sljedeći Lectio divina predviđen je za četvrtak, 4. ožujka u 19.30 sati u prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku.