Izložbu su priredili Udruga bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“ i Katoličko društvo „Ivan Antunović“ u suradnji s Hrvatskim kulturnim centrom „Bunjevačko kolo“. Autor izložbe je Marinko Piuković, a suradnici u postavi izložbe su Senka Horvat, Marin Jaramazović, Dajana Šimić i Jelena Piuković.

Izložba se sastoji od dva dijela: u prvom dijelu prikazan je film „Tkanje i vezovi“, a drugi dio izložbe je prikaz eksponata koji su postavljeni u dvorani i u stalnoj postavi Bunjevačke sobe u dvorištu Centra.

Izložba „S Božjom pomoći“ ustanovljena je 1993. godine i postala je tradicionalnim sastavnim dijelom Dužijance. Nastala je s namjerom da na jedinstven način ukomponira nekoliko sadržaja koji su u izravnoj vezi s umjetnošću, religijom, kulturom i baštinom bunjevačkih Hrvata.

Izložbu je otvorio predsjednik Katoličkog društva „Ivan Antunović“ vlč. Josip Štefković. Naglasio je ulogu UBH-a „Dužijanca“ u priređivanju izložbe te značaj očuvanja narodnoga blaga i tradicije.

Dokumentarni film „Tkanje i vezovi“ redatelja Rajka Ljubića u produkciji „Yellowbricka“ snimljen je 2006. godine, a nastao je iz želje da se sačuva od zaborava ljepota stvaranja tradicijskog narodnog rukotvorstva, koje danas u suvremenim uvjetima života predstavlja kulturnu baštinu koju treba sačuvati.

Autor izložbe Marinko Piuković kazao je da je izbor eksponata za izložbu „Bunjevačko tkanje i vezovi“ sačinjen u težnji da se posredstvom izloženih odjevnih predmeta, dijelova narodne nošnje i drugih tkanina prezentira dio narodnog stvaralaštva Hrvata Bunjevaca u minulim vremenima.

Predmeti predstavljeni na izložbi svjedoče o umješnosti žena i djevojaka u tkanju i vezenju koja se prenosila generacijski, a nastala je iz potrebe za predmetima domaće radinosti.

„Kolorit i ornamentika pregača prikazanih na izložbi svjedoči o starini tekstilnog rukotvorstva. Na tkanim pregačama došla je do izražaja kreativnost nepoznatog stvaraoca narodne umjetnosti. Na izabranim primjercima dijelova nošnje prezentirane su raznovrsne tehnike veza, bili vez – šling, zlatovez i svileni vez i kombinacije koje su Bunjevke rado koristile, osobito šling i zlatovez“, kazao je Piuković.

Među ovim eksponatima prikazani su dijelovi narodne nošnje kao što su izvezene, odnosno šlingovane ženske košulje, keceljci, mideri ili prsluci, suknje. Ova veoma omiljena tehnika veza razrađena je do savršenstva, prema riječima autora izložbe, u što su se mogli uvjeriti i svi posjetitelji izložbe.

Zlatovez je također rado primjenjivan kao tehnika veza. Zlatovezom su ukrašavani dijelovi ženskih košulja, djevojaka i žena. U svome izlaganju autor izložbe Piuković kazao je da prikazani primjerci zlatoveza na kapicama, maramama za glavu i maramama na vrat s bogato izvezenim srebrnim nitima i raznovrsnim cvjetnim motivima svjedoče o razvijenosti ženske domaće radinosti, koja u ovoj tehnici rada poznaje vrsne i darovite vezilje.

Autor izložbe podsjetio je i na jednog od najvećih poznavalaca i sakupljača bunjevačkog folklornog blaga Antu Pokornika koji je uspio sačuvati neprocjenjivo narodno blago, te zahvaljujući njemu, ali i brojnim drugim čuvarima i sakupljačima narodnih rukotvorina danas možemo uživati u ovom predivnom prizoru raritetnih dijelova nošnje.

Izložba se može pogledati u narednome razdoblju u Hrvatskom kulturnom centru „Bunjevačko kolo“ u Subotici u vrijeme uredovnoga rada Centra.