Pozdravljajući mlade sportaše, biskup Škvorčević je kazao kako je vrijeme došašća prilika da u ozračju pripreme za svetkovinu Isusova rođenja kao vjernici i putem sportskih igara promiču međusobnu povezanost i zajedništvo, i dijele radost. Istaknuo je kako nogometna igra ovisi o tome kakvim će joj duhom i nutarnjim raspoloženjem pristupiti te je pozvao nazočne sportaše da ovom svetom misom zamole Gospodina neka bude u njihovim mislima i srcu kako bi u igri očitovali plemenitost, dobrotu i poštovanje jednih prema drugima.

Na početku homilije biskup Škvorčević je podsjetio okupljene mlade kako se određeni navijači i nogometaši vole kod nas nazivati „vatreni“. Spomenuo je da nam naviještena Božja riječ, ponajprije iz starozavjetne Knjige Sirahove, predstavlja Iliju proroka kao uzor vatrena čovjeka za Boga. Kazao je kako ljudi blijedih ili površnih opredjeljenja u ono doba kao i danas nisu pokretači i nositelji vrijednosti u društvu od kojih se istinski oblikuje život. Pripomenuo je kako valja imati na umu da netko može biti vatren u negativnosti, sebičnosti i pokvarenosti, te skončati u besmislu, te da se takve vatrenosti treba kloniti. No, kad u nama gori plamen kojemu je ime Duh Sveti, on budi i potiče božanski život te je jedno od najvažnijih pitanja: Tko želi biti božanski vatren čovjek.

Ilija je to bio cjelovitim svojim opredjeljenjem te su ga progonili, ali je dosljedno ostao iznutra ognjen čovjek u dimenzijama koje je Bog u njemu ostvario, te je u svijesti čovječanstva ostavio snažan trag o svojoj snazi sve do danas. Stoga nije nimalo čudo, istaknuo je biskup, što i Isusovi učenici u današnjem evanđelju otvaraju raspravu o tome hoće li Ilija ponovno doći, kako je postojalo uvjerenje među Židovima, jer je otišao s ovoga svijeta u plamenim kolima, znak da mu je dodijeljen život u Božjoj blizini. Isus tumači da će Ilija doći i sve obnoviti svojim dolaskom, obznanjujući da je on zapravo došao u liku Ivana Krstitelja, još jednog vatrenog Božjeg čovjeka, koji je imao pripraviti Mesijin dolazak, ali ga Židovi nisu prepoznali, nego su i s njime učinili jednako kao s mnogim drugim prorocima, ubili su ga, te Isus najavljuje da će i Sin Čovječji trpjeti od njih. Biskup je podsjetio na Isusov put vatrenog krštenja vjernosti Ocu i ostvarenja njegova poslanja u muci i smrti na križu, te pobjede koju je na taj način ostvario. Zapitao je nazočne mlade sportaše žele li biti vatreni dio Hrvatskog društva po uzoru Isusove vjernosti Ocu? Dodao je kako ne sumnja da postoji u njima duboka čežnja za takvim, a ne mlakim i površnim životom.

Podsjetio ih je da se nogomet igra po točnim pravilima i samo tako mogu biti sportski pobjednici. Onaj tko ne bi bio vatren u igranju po pravilima, nego žarak u sebičnosti, pokvario bi cijelu igru i bio gubitnik. To je svojevrsna slika našega života, kazao je biskup, spomenuvši kako je silno važno, napose za mladog čovjeka da oduševljenom slobodom prihvati Božja životna pravila i u koordinatama njegova vrijednosnog sustava ostvaruje svoje djelovanje. Ulažući sebe u vrijednosti, iscrtava duboki trag svoga postojanja u Hrvatskoj i doprinosi da ona bude očovječena. Potaknuo je mlade sportaše da u Isusu Kristu otkrivaju božanska pravila kako se valja ponašati u životu i zauzimati za vrijednosti.

Nitko tko je stavio Boga na prvo mjesto svoga života, kao najvažniju vrijednost, nije pogriješio. Nakon Boga valja staviti čovjeka za vrijednost i živjeti prema njemu odnos po Isusovu modelu. Biskup je ustvrdio kako je najveća sloboda opredijeliti se za Boga i čovjeka, podsjetivši mlade da nije moguće živjeti od praznine. Izrazio je radost što neki mladi ljudi izabiru Boga i čovjeka za svoje prve vrijednosti tako da se opredjeljuju za svećeničko ili redovničko zvanje. Zaključio je homiliju poželjevši mladima da u današnjim nogometnim utakmicama svi budu pobjednici, ne po golovima koje će postići, nego ponajprije po načinu na koji će igrati, i da pri tom očituju za kakvu su se životnu utakmicu opredijelili da bi s Isusom Kristom bili pobjednici u vječnosti.

Pri svršetku slavlja biskup Škvorčević je zahvalio svima koji nastoje oko duhovnog dobara mladih ljudi, napose svećenicima i vjeroučiteljima koji su ih dopratili u Požegu. Zahvalio je i Povjerenstvu za pastoral mladih i Pastoralnom centru za doprinos u organiziranju ovogodišnjeg KMNL-a u Požeškoj biskupiji. Zazvao je na koncu Božji blagoslov na sve ono što će mladi učiniti u pripravi za Božić, sa željom da u posebnoj radosti prepoznaju bogatstvo Božjeg dara koji smo primili u Isusu Kristu, rođenu kao čovjeku. Nakon euharistijskog slavlja mladi su se uputili prema sportskoj dvorani u Velikoj gdje su odigrane prve utakmice.