P. Filip Vicić predvodio misu u Hrvatskom nacionalnom svetištu sv. Josipa

Koncelebrirao je rektor svetišta, mons. Antun Sente. Na misi je pjevao župni zbor Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Novigrada na Dobri. Orgulje je svirala Mateja Maljevac koju je Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga proglasilo najboljom orguljašicom 2023. godine. Svjedočili su bračni par Ilija i Janja Radošević iz Beča.

Propovjednik je u homiliji između ostalog kazao kako se bolesnicima koji oslabe, ranjenima što iskrvare kao pomoć daje transfuzija krvi. Tuđa krv prelije se u njihove žile, da im donese osvježenje, ojačanje, život. „Presveta euharistija, sveta pričest je takva transfuzija, prelijevanje snage života Bogočovjeka u naš slabi i bolesni organizam, u naše smrtno biće.

Uvijek smo slabi, bolesni i smrti na dohvat. Gospodin se zato pobrinuo da nam u pričesti Božanskom transfuzijom prelije svoju snagu i život. Ljudi neprestance traže životni eliksir, žele otkloniti ili barem udaljiti smrt, boje se nestanka, odlaska s ovoga svijeta. I zato uzimaju sva moguća sredstva da bi što dulje živjeli ovdje na zemlji, ne misleći na vječnost.

Evo našeg eliksira. Tko jede tijelo moje i pije krv moju ostaje u meni i ja u njemu, riječi su to Isusa Krista. Pričest nas pridružuje Isusu Kristu, život nam se sjedinjuje s Isusom Kristom“, kazao je tom prigodom pater Filip.

„Zato nas Crkva zove što češće na pričest, na proslavu samoga Boga, a to je presveta euharistija, sveta misa. Stoga budimo često, usudim se reći, stalno na svetoj misi, napose ovdje u Svetištu svetoga Josipa, svake srijede i nedjelje, blagdanima u svojim župnim zajednicama u svojim crkvama na svetoj misi i pričesti jer to je naš život i naša svetost. Drugog izvora života i svetosti za kršćanina nema“, zaključio je propovjednik.

Pri kraju misnog slavlja mons. Sente je posvjedočio kako se „sveti Josip brine“ da pri kraju misnog slavlja srijedom bude i prigodno svjedočanstvo vjere. Naime, za srijedu nije imao pripremljenu nijednu osobu koja bi posvjedočila svoju vjeru. Ipak, sveti se Josip „pobrinuo“ da i te srijede netko svjedoči.

„Kada sam ušao u Josipovo svetište danas popodne, pripremajući se za liturgiju, našao sam dvoje staraca kako se mole. Kad su me ugledali pitali su me gdje se mogu ispovjediti i upisati misne nakane. U razgovoru s njima ubrzo sam prepoznao da su upravo oni ove srijede dar svetog Josipa hodočasnicima. To su Ilija i Janja Radošević koji će ove godine u listopadu navršiti šezdeset godina bračnog zajedništva, a dolaze iz Beča“, kazao je mons. Sente.

Janja i Ilija rodom su iz Boće kod Brčkog. Janja je rođena 1946. godina, a Ilija 1943. Vjenčali su se prije 59 godina. Ilija je 1977. godine otišao u Austrija dok mu se Janja pridružila 1979. godine. U Austriji im se rodilo sedmero djece: Božo, Mijo, Stjepan, Marija, Kata, Ivo i Drago.

Božo i Stjepan preminuli su nekoliko mjeseci nakon poroda, a Ivo u tridesetim godinama života. „Imamo sedmero unučadi. Ilija je radio na građevini, a ja sam pomagala časnim sestrama iz Kongregacije sestara Božanskog Otkupitelja u njihovom odgojnom centru –  Mater Salvatoris u Beču“, rekla je Janja.

Protekla dva tjedna boravili su u Otoku kod Vinkovaca. Pri povratku u Austriju, odlučili su posjetiti Svetište. „Sudjelujemo mi i na misnim slavljima u Beču, ali draže nam je na našem. Otkad smo otkrili Laudato televiziju svake večeri pratimo misna slavlja, a svake srijede obavezno. Više sam puta govorila svome mužu Iliji da bih voljela otići u Karlovac kod svetog Josipa i dragog Isusa i drage Gospe, kod Svete obitelji. Drago mi je kada vidim kako sveti Josip drži Isusa za ručicu. To me podsjeti na moju djecu i na djecu cijelog svijeta (…)“, kazala je Janja te nadodala: „I evo ta mi se želja danas ostvarila“.

„Ovdje smo prvi puta, ali se nadam da nije zadnji put. Više ćemo puta navratiti, dokle god možemo hodati. Kada budemo išli za Vinkovce ili nazad za Beč tada ćemo navratiti. Gledat ćemo da putujemo srijedom. Valjda će me sveti Josip poslušati kada tako govorim“, kazala je Janja.

Na pitanje kako se u ovoj dobi usudi voziti od Hrvatske do Austrije te obratno, Ilija je rekao kako osjeća da nije sam. Vjeruje da ja s njim i Janjom Sveta obitelj. „Zapravo sam i ja imao želju pomoliti se svetom Josipu baš ovdje u Nacionalnom svetištu, još i prije svoje žene. Nešto me je vuklo i morao sam doći ovdje. Nisam morao, nego trebao sam doći. I sada mi je puno srce. Evo od radosti mi suze idu. Znate kako mi je drago“, zaključio je Ilija.

Iliji i Janji Radošević mons. Sente na kraju je darovao izvornu repliku kipa svetog Josipa iz Karlovca te svakome krunicu s medaljonom svetog Josipa, izrazivši nadu da će ovdje proslaviti svoj dijamantni pir.