Izv. prof. dr. Roko Mišetić s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta upozorio je da je aktualna demografska slika Hrvatske posljedica višegodišnjih negativnih demografskih procesa, ponajprije uvjetovanih tridesetogodišnjom prirodnom depopulacijom te više od desetljetnom depopulacijom zbog migracija.

„Prema podacima od 2011. do 2020. imamo 382.994 živorođenih i 524.701 umrlu osobu. U tom je razdoblju doselilo 176.922 stanovnika, a odseljenih je 288.844. Mi smo prirodnim depopulacijskim procesima i migracijama u posljednjih desetak godina izgubili četvrt milijuna stanovnika“, kazao je dr. sc. Mišetić primijetivši da imamo biološku strukturu s kojom ne možemo opstati.

Govoreći o prostornim aspektima problema, dr. sc. Mišetić istaknuo je da u 6756 naselja imamo značajan broj onih sa slabom biološkom bazom.

„Godine 2001. imali smo 105 naselja bez stanovnika, a godine 2011. takvih naselja bilo je 150. Naselja s oslabljenim demografskim potencijalima su u bivšim okupiranim područjima i u središnjoj Istri koju naseljavaju stariji useljenici“, pojasnio je dr. sc. Mišetić zaključivši da će nastavak uočenih demografskih trendova u relativno kratkom vremenu rezultirati značajnim smanjenjem broja stanovnika i ubrzanim starenjem populacije čime će se nužnu smanjiti njen revitalizirajući kapacitet koji je potreban.

Prof. dr. Andreja Brajša-Žganec s Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ govorila je o braku i obitelji u Hrvatskoj u demografskom kontekstu istaknuvši da obitelj kao najstarija zajednica predstavlja i najvažniju društvenu zajednicu koja velikim dijelom definira funkcioniranje društva. Istraživači se slažu da je obitelj univerzalna i prijeko potrebna institucija ljudskog preživljavanja u svim društvima.

„Obitelji se razlikuju s obzirom na strukturu i funkcionalnost te je važno razumjeti psihološke procese koji se događaju unutar obitelji i bračnog života, i u demografskom kontekstu. Kod današnje konceptualizacije optimalnih i tipičnih obiteljskih odnosa treba uzeti u obzir promjene koje se događaju u obitelji u odnosu na promjene u svijetu, društvu i sustavu vrijednosti“, smatra dr. sc. Brajša-Žganec.

Istaknula je da su optimalni obiteljski procesi povezani s različitim razvojnim zahtjevima obitelji kao i strukturom obitelji.

„Dobra kvaliteta bračnog života od velike je važnosti za funkcioniranje zdrave obitelji. Nezaposlenost, ekonomski stres, nesigurnost posla ostavljaju zasigurno dugotrajne posljedice na bračnu kvalitetu i na funkcioniranje obitelji. Postojeća ekonomska kriza, nezaposlenost i osjećaj nesigurnosti u mnogim obiteljima stvara specifičnu bračnu i obiteljsku klimu i posljedično specifične oblike ponašanja partnera i/ili članova obitelji. Pri tome obiteljski sustav može imati zaštitnu i rizičnu ulogu u razvoju djeteta. Stoga noviji modeli i koncepti u psihologiji proučavaju odnose roditelja i djeteta upravo u kontekstu različitih sustava koji na izravan ili neizravan način utječu na sam razvoj djeteta“, pojasnila je dr. sc. Brajša-Žganec, apelirajući na biskupije da više osnivaju bračna i obiteljska savjetovališta koja će raditi s obiteljima.

Panel Demografija I. održan je u sklopu Šestoga hrvatskog socijalnog tjedna u organizaciji Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve u Zagrebu u subotu 23. listopada u zgradi Hrvatske biskupske konferencije.