„Pođimo u školu Duha Svetoga“ koji nas uči početi iznova nakon ranā, vraćajući na prvo mjesto ono što je bitno, Božji pogled pun ljubavi na nama, zatim kretati se u svojim odlukama slušajući njegov glas te hoditi zajedno, kao Crkva, poslušni Njemu i otvoreni svijetu, potaknuo je papa Franjo u propovijedi održanoj na misi na svetkovinu Duhova.

Papa je istaknuo da nas Duh Sveti vodi da volimo, ne idealni svijet i Crkvu, nego ono što je tu, pod svjetlom sunca, u jednostavnosti, dok duh zla potiče stvari rečene iza leđa, ogovaranje, brbljanje. Započevši svoje razmišljanje od Isusovih riječi upućenih učenicima, iz Evanđelja liturgije, Papa je istaknuo da nam Duh daje da sve vidimo na nov način, prema Isusovom pogledu. Rekao bih to tako: na velikom putu života, On nas uči odakle početi, kojim putovima ići i kako hodati, napomenuo je Sveti Otac.

Božja ljubav je dar

Duh nas podsjeća da je bez ljubavi u temelju sve ostalo uzaludno. I da se ta ljubav ne rađa toliko iz naših sposobnosti, nego je ona njegov dar. Duh ljubavi je taj koji ulijeva u nas ljubav, On je taj koji daje da se osjećamo voljeni i uči nas voljeti. On je „pokretač“ našega duhovnog života, istaknuo je Sveti Otac.

Jer, nastavio je Papa, Duh Sveti je aktivno sjećanje, koje pali i ponovno rasplamsava u srcu Božju naklonost koju doživljavamo u oproštenju grijeha. Mi smo skloni uvijek se sjećati stvari koje nisu u redu, dovedeni u napast glasom koji nas podsjeća na neuspjehe i neprikladnost, i koji nam govori „nećeš nikada uspjeti, nisi sposoban“. Duh Sveti, naprotiv, podsjeća na nešto potpuno drugo; „Božji si sin, Božja si kći, jedinstveno si stvorenje, odabrano, dragocjeno, uvijek voljeno; čak i ako si izgubio povjerenje u sebe, Bog u tebe ima povjerenja“.

Duh liječi sjećanja i pomiruje nas s prošlošću

Onomu tko prigovara da se njegovi brojni problemi, rane i brige ne rješavaju lakim utjehama, Papa odgovara da je On, Tješitelj, Duh ozdravljenja i uskrsnuća i može preobraziti one rane u tebi koje te peku. Duh nas uči, objasnio je Papa, da ne uklanjamo sjećanja na osobe i situacije koje su nas povrijedile, nego da ih pustimo da žive u njegovoj prisutnosti. Duh liječi sjećanja, vraćajući na vrh popisa ono što je važno: sjećanje na Božju ljubav, njegov pogled na nama. Tako uvodi red u život: uči nas da se prihvaćamo, da sebi praštamo, da se pomirimo s prošlošću, da počnemo iznova.

Duh Sveti nas uči i kojim putovima ići. Na križanjima života predlaže nam najbolji put kojim valja ići, zbog toga je važno znati razlučiti njegov glas od glasa duha zla, istaknuo je Papa. Duh Sveti ti nikada neće reći da je na tvom putu sve u redu, nadodao je Papa. Ne, ispravit će te i poticati da se promijeniš, da se boriš sa svojim lažima i dvoličnošću, iako to zahtijeva napor, unutarnju borbu i žrtvu. Zli duh, naprotiv, potiče te da uvijek radiš ono što želiš i voliš te da vjeruješ da imaš pravo koristiti se svojom slobodom kako želiš. Ali poslije, kada ostaneš s prazninom u sebi, optuži te i baci na zemlju. Duh Sveti, koji te na putu ispravlja, nikada te ne ostavlja na zemlji, nego te uzima za ruku, tješi te i uvijek te ohrabruje.

Ogorčenost i pesimizam dolaze jedino od zloga

Kada vidiš da se u tebi pokreću ogorčenost, pesimizam i tužne misli, to nikada ne dolazi od Duha Svetoga, objasnio je Papa. Dolazi od zla koje se osjeća ugodno u negativnosti i zbog strategije potiče nesnošljivost, viktimizam, čini da osjetimo potrebu plakati nad sobom, a na probleme reagirati kritizirajući, prebacujući svu krivnju na druge. Čini nas nervoznima, sumnjičavima i plačljivima.

Duh Sveti nas, naprotiv, potiče da nikada ne izgubimo povjerenje i da uvijek počnemo ispočetka, tako da ćemo prvi započeti djelovati, ne čekajući da drugi započnu te donoseći svima koje susrećemo nadu i radost, a ne jadikovanje; nikada ne zavidjeti drugima, nego se radovati njihovim uspjesima.

Osim toga,  nastavio je Papa, Duh Sveti je konkretan, a ne idealist; želi da se usredotočimo na ovdje i sada, jer mjesto na kojemu jesmo i vrijeme u kojemu živimo, mjesta su milosti. Duh zla nas, naprotiv, često usidri na prošlost, na žaljenje, nostalgiju, na ono što nam život nije dao. Ili nas pak projicira u budućnost, potičući strahove, iluzije, lažne nade. Duh Sveti nas vodi da volimo ovdje i sada; ne neki idealni svijet, idealnu Crkvu, nego ono što postoji, pod svjetlom sunca, u transparentnosti, u jednostavnosti.

Duh poučava Crkvu kako hodati

I na kraju, Duh nas želi zajedno, osniva nas kao Crkvu i danas poučava Crkvu kako hodati. U svakom dobu Duh preokreće naše sheme i otvara nas svojoj novosti; uvijek poučava Crkvu životnoj potrebi da iziđe, fiziološkoj potrebi da naviješta, da ne ostane zatvorena u sebe; da ne bude stado koje jača ogradu, nego otvoreni pašnjak kako bi se svi mogli hraniti Božjom ljepotom; da bude gostoljubivi dom bez pregradnih zidova, istaknuo je Papa.

Svjetovni nas duh potiče da se usredotočimo samo na svoje probleme i interese, na snažnu zaštitu svoje nacionalne i skupne pripadnosti. Duh Sveti nas naprotiv potiče da zaboravimo sebe i da se otvorimo svima. Na taj se način Crkva pomlađuje, napomenuo je Papa.

Na kraju je papa Franjo dodao da je zanimljivo kako Duh Sveti, koji ujutro na Pedesetnicu stvara podjelu jezika, ponašanja, te je autor graje, istodobno je i autor sklada. Dijeli različitošću karizmi, ali to je lažna podjela jer potom unosi sklad, rekao je Papa te istaknuo da je to bogatstvo Crkve. Stoga je potaknuo da pođemo u školu Duha Svetoga, da ga zazivamo svakoga dana, kako bi nas podsjetio da uvijek krećemo od Božjega pogleda na nama, da se krećemo u svojim odlukama slušajući njegov glas te da, kao Crkva, zajedno hodimo, poslušni Njemu i otvoreni prema svijetu, prenosi Vatican News.