Predgovor je napisao ekumenski patrijarh Bartolomej I. koji spominje razdoblja njihove suradnje, posebno u porukama u prigodi Svjetskoga dana molitve za brigu o stvorenom svijetu, ustanovljenoga 2015. godine, a koji ujedinjuje Katoličku Crkvu i onu Pravoslavnu u zajedničkoj zabrinutosti za budućnost stvorenoga.

U prvom poglavlju, naslovljenom „Cjelovito viđenje“, izabrano je nekoliko tekstova, ponajviše odlomaka iz enciklike „Laudato si’“, koji pokazuju da je potrebno zaštititi naš zajednički dom putem jedinstva čitave ljudske obitelji, u traženju održivoga i cjelovitog razvoja. Ta se pretpostavka razmatra u poglavlju pod naslovom „Od epohalnoga izazova do globalne prigode“, kroz analizu nekih odlomaka Papine enciklike o sadašnjem stanju okoliša, prema kojoj su zagađenje, globalno zatopljenje, klimatske promjene i gubitak bioraznolikosti rezultat nekontroliranoga iskorištavanja koje će se sve brže povećavati ako se u kratkom roku ne promijeni smjer. Potrebno je ekološko obraćenje, primjećuje Papa, koje je moguće kroz promicanje pravoga ekološkog odgoja. On će, posebno kod mladih, pobuditi svijest, te stoga i obnovljenu savjest.

U dijelu knjige u kojemu se nalaze govori, audijencije i propovijedi, vidi se kako papa Franjo ne izbjegava, od prvih dana papinstva, hitno se suočiti s problemom koji se više ne može odgađati. Riječ je o zaštiti golemoga dara koji je Bog dao svakom živom stvorenju, ali posebno čovjeku. Koristeći se riječima iz Knjige postanka, Papa ističe kako su zaštita stvorenoga svijeta i zaštita ljudskoga života duboko povezane i nerazdvojne.

Papine su riječi stalni pozivi na pravo na život, pravo koje prolazi riječima kao što su odgovornost, pravednost, jednakost, solidarnost. Osim toga, on traži slobodan pristup bogatstvima Zemlje, potrebnima za život, a među prvima vodi, bez ikakve diskriminacije među ljudima.

U do sada neobjavljenom tekstu kojim završava knjiga „Naša Majka Zemlja“, papa Franjo podiže pogled i upravlja ga u visinu kako bi svima nama pružio sve šire viđenje problema koji nije samo jednostavno briga za očuvanje okoliša. Ona se ne može uspoređivati s laičkim viđenjem ekologije, premda imaju mnoge zajedničke vidike. Papa, naime, u vrlo duhovnom razmišljanju razvija takozvanu teologiju ekologije.

Stvoreni je svijet plod Božje ljubavi. Božje ljubavi prema svakom njegovom stvorenju, a posebno prema čovjeku kojemu je darovao stvoreni svijet, mjesto na kojemu smo pozvani otkriti određenu prisutnost. To znači da čovjekova sposobnost za zajedništvo uvjetuje stanje stvorenoga svijeta (…) Dakle, čovjekova sudbina određuje sudbinu cijeloga svijeta, piše papa Franjo.

Veza između čovjeka i svega stvorenoga živi u ljubavi, a kvari se ako je nema i ako čovjek ne priznaje dar koji mu je darovan. Neodgovorno iskorištavanje prirodnoga blaga kako bi se nagomilali vlast i bogatstvo, i to samo u rukama malo ljudi, stvara neravnotežu koja uništava svijet i samoga čovjeka.

Papa Franjo se stoga pita može li, naprotiv, ta kriza okoliša postati prigoda za vraćanje unatrag, za izabiranje života, te tako i za ponovno razmatranje gospodarskih i kulturalnih modela, ostvarujući pravednost i uzajamno dijeljenje, gdje svako ljudsko biće može uživati jednako dostojanstvo i jednaka prava.

Naše je vrijeme zaboravilo aktivnu i otvorenu dimenziju postojanja, te dalo prednost dimenziji posjedovanja koje vodi do zatvaranja, u kojoj se čovjek definira i prepoznaje samo u mjeri svojih materijalnih dobara, kao što je onaj tko nema ništa u opasnosti da izgubi i vlastito lice, jer ‘nestaje’, postaje jedan od onih nevidljivih kojih su puni naši gradovi, napominje papa Franjo te navodeći riječi Ivana Pavla II. ističe da strukture grijeha proizvode zlo, zagađuju okoliš, ranjavaju i ponižavaju siromašne, te podupiru logiku posjedovanja i moći.

Nisu, međutim, dostatni tehnološka revolucija i osobno zauzimanje. Svjesni postajemo ponajviše kroz istinski duh zajedništva. Valja krenuti od praštanja. Valja prije svega tražiti oprost od siromašnih, isključenih, kako bismo bili sposobni tražiti oprost i od zemlje, mora, zraka i životinja… Tražiti oprost za papu Franju znači potpuno promijeniti vlastiti način života, razmišljanja, znači duboko se obnoviti. A oprost je moguć jedino u Duhu Svetom. To je milost koju ponizno treba moliti od Gospodina.