„Sin nam je darovan“, rekao je Papa na početku te naglasio još nekoliko puta tijekom homilije. „Često znamo reći da je najveća radost u životu rođenje djeteta“, nastavio je dodavši kako taj događaj sve mijenja.

Istaknuo je kako se  Isus rodio za sve, a njegovo rođenje je novost koja omogućava da se svake godine nanovo rodimo iznutra i da u njemu pronađemo snagu za suočavanje sa svakim iskušenjem. Dodao je da je Sin Božji, blagoslovljen po naravi, došao da bi ljude učinio blagoslovljenima po milosti.

Sveti Otac je naglasio da Bog nije dao bilo što, nego svoga Jedinorođenca – „svu svoju radost“. Međutim, „ako pogledamo čovjekovu nezahvalnost prema Bogu i nepravednost prema tolikoj braći pojavljuje se sumnja: je li Bog učinio dobro darovavši nam toliko, je li u pravu što nam i dalje vjeruje?“, upitao je, odgovorivši da Bog to čini jer nas ljubi do kraja. „Ne može nas ne ljubiti. Takav je, toliko je drukčiji od nas“, ustvrdio je Franjo, rekavši da Bog zna da se možemo spasiti jedino ako se izliječimo iznutra i ljubimo.

Potom je upitao zašto se Sin Božji rodio u mračnoj staji, kad je zaslužio roditi se kao najveći kralj. „Da shvatimo koliko ljubi čovjekovo stanje“, odgovorio je i dodao da Bog svojom konkretnom ljubavlju dotiče našu najgoru bijedu. „Sin Božji je rođen odbačen da nam kaže da je svaka odbačena osoba dijete Božje.“

„Stavio je svo naše spasenje u stajske jasle i ne boji se našeg siromaštva: dopustimo da njegovo milosrđe preobrazi naše bijede!“

Papa je podsjetio da se Isus rodio u jaslicama u Betlehemu koji znači Kuća Kruha da bi nas podsjetio kako nam je on nužan za življenje kao kruh za jelo. „Koliko puta, umjesto toga, gladni zabave, uspjeha i svjetovnosti hranimo život hranom koja ne siti nego ostavlja prazninu u nutrini?“ Upozorio je da smo nezasitni i da se bacamo „na mnoge jaslice ispraznosti, zaboravljajući jasle u Betlehemu“.

Potom se Sveti Otac osvrnuo na brigu i pažnju koje je svako dijete potrebno. „Bog se rodio kao dijete da nas potakne da se brinemo o drugima.“

„Bog se nastanjuje blizu nas, siromašan i potrebit, da nam kaže kako ga ljubimo služeći siromasima.“

Sveti Otac homiliju je zaključio molitvom:
„Ti si, Isuse, Sin koji mene čini sinom. Voliš me onakvoga kakav jesam, a ne kakav sanjam biti. Grleći tebe, Dijete jaslica, ponovno grlim svoj život. Pozdravljajući te, Kruše života, i ja želim darovati svoj život. Ti koji me spasavaš, nauči me služiti. Ti koji me ne ostavljaš sama, pomogni mi da tješim tvoju braću, jer od večeras su svi moja braća.“